29. 07. 2010.
Crnogorski jezik u opštini Mali Iđoš
Opština Mali Iđoš će biti prva opština u Srbiji koja će uvesti crnogorski jezik u službenu upotrebu.
U prilogu je Saopštenje za javnost predsjednika Skupštine opštine Mali Iđoš, gospodina Pal Karolja.
 |
 |
 |
| Nenad Stevović i Pal Karolj nakon istorijskog dogovora i istorijske odluke |
||
29. 07. 2010.
Dnevni list POBJEDA
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-07-29&id=189219
28. 07. 2010.
Dnevni list DNEVNIK, Novi Sad
http://www.dnevnik.rs/node/3075
28. 07. 2010.
Bitka na Vučjemu Dolu
Krstaš barjak sa |
Prije 134 godine, 1876, na Vučjemu Dolu crnogorska vojska izvojevala je jednu od najvećih i najslavnijih pobjeda u viševjekovnom crnogorsko – turskom ratu.
Tursku vojsku je predvodio Muktar paša a crnogorsku knjaz Nikola.
Cuca Đoko Lazarev Popović je posjekao Selim pašu, a Piper Luka Filipov Dragišić je zarobio Osman pašu.
Turci su imali preko 4.000 mrtvih i ranjenih, a Crnogorci su imeđu ostalog zaplijenili preko 3.000 pušaka i 21 tursku zastavu. Crnogorska vojska je imala 70 poginulih.
Povodom toga „Krstaš” prezentuje
tekst koji je objavljen
27.07.1956 godine u listu
„Omladinski pokret”.
26. 07. 2010.
SAOPŠTENJE
Sjednica Glavnog odbora
Crnogorske partije
Na sjednici Glavnog odbora Crnogorske partije, održanoj u Novom Sadu 25.07.2010. godine, odlučeno je da Crnogorska partija snažno podrži inicijativu Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“ za uvođenje crnogorskog jezika kao službenog jezika u opštinama Republike Srbije u kojima je ispunjen zakonski osnov za realizaciju ove inicijative.
Zalaganje za crnogorski jezik je u skladu sa statutarnim i programskim odrednicama Crnogorske partije i ona će povodom realizacije ove inicijative ponuditi Udruženju Crnogoraca Srbije „Krstaš“ usluge svog pravnog tima.
25. 07. 2010.
Saopštenje Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“
Reagujući na saopštenje Udruženja Crnogoraca Srbije ''Krstaš'', građani crnogorske nacionalnosti iz više naselja u opštinama Medveđa, Kuršumlija, Prokuplje i Kladovo, zatražili su od UCS „Krstaš“ da se njihova naselja, kao naselja sa značajnim procentom izjašnjenih nacionalnih Crnogoraca uvrste u spisak naselja i opština koja će biti obuhvaćena zahtjevom da se u njima uvede crnogorski kao službeni jezik.
Predsjedništvo UCS ''Krstaš'', je sa zadovoljstvom prihvatilo sugestiju građana crnogorske nacionalnosti iz navedenih opština uže Srbije da se njihova naselja navedu u zahtjevu zajedno sa vojvođanskim opštinama Kula, Vrbas i Mali Iđoš.
Radi utvrđivanja opravdanosti i ispunjavanja zakonskih uslova UCS „Krstaš“ je formirao komisiju koja će provjeriti broj građana crnogorske nacionalnosti u navedenim opštinama i njihovim naseljima pojedinačno. Nakon utvrđenog činjeničnog stanja, naselja koja po zakonu imaju dovoljnan broj nacionalno izjašnjenih Crnogoraca uvrstiti će se u zahtjev za uvođenje crnogorskog kao službenog jezika.
Udruženje Crnogoraca Srbije ''Krstaš'', kao krovna organizacija crnogorskih nacionalnih uruženja u Republici Srbiji, uputila je 21.07.2010. godine zahtjev Ministarstvu prosvjete i nauke Crne Gore za konkretnu pomoć za koncipiranje naučnog dijela zahtjeva za uvođenje crnogorskog jezika kao službenog jezika u Srbiji.
24. 07. 2010.
Kako je Lovćenac dobio ime
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2005-10-16&id=72758
21.07.2010.
Pismo Ministarstvu prosvjete i nauke Crne Gore
VLADA CRNE GORE
Ministarstvo prosvjete i nauke
Ministar Slavoljub Stijepović
Poštovani g-dine Ministre,
Udruženje Crnogoraca Srbije ''Krstaš'', kao krovna organizacija crnogorskih nacionalnih udruženja u Republici Srbiji, poziva Ministarstvo prosvjete i nauke da konkretno pomogne realizaciju našeg zahtjeva za uvođenjem crnogorskog jezika u službenu upotrebu u Republici Srbiji, odnosno u opštinama Autonomne Pokrajine Vojvodine gdje za to postoje zakonski uslovi.
Podsjećamo da u vojvođanskim opštinama Vrbas, Kula i Mali Iđoš, po popisu iz 2002 godine, crnogorska zajednica čini više od 15% ukupnog stanovništva, što po važećim zakonskim regulama omogućava da crnogorski jezik bude jedan od službenih jezika u tim opštinama.
S obzirom da je pitanje jezika jednako pitanju identiteta, kao legitimni predstavnici Crnogoraca Srbije, u obavezi smo prema našoj zajednici da pred organima Pokrajine i Republike pokrenemo ovo važno pitanje sa namjerom da izborimo pravo na svoj jezik i njegovo zasluženo zvanično mjesto u opštinama u kojima Crnogorci žive u velikom broju.
Krucijalna podrška ovoj inicijativi je i činjenica da je crnogorski jezik u našoj matici Crnoj Gori konačno ponio svoje nacionalno ime i zauzeo pripadajuće mjesto u crnogorskoj prosvjeti. Iz tih razloga od Ministarstva prosvjete i nauke očekujemo konkretnu podršku i doprinos prije svega u naučnoj logistici u pogledu našeg zahtjeva, odnosno pomoć u koncipiranju naučnog dijela našeg zahtjeva.
Sa poštovanjem,
Nenad Stevović
predsjednik Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“
18. 07. 2010.
Pismo od Udruženja uzgajivača i ljubitelja golubova "BPV" Nikšić
14.07.2010.
Sastanak u Vladi Slovenije
U utorak 13.jula u Ljubljani, u Vladi Republike Slovenije, upriličen je prijem Nenada Stevovića, predsjednika Crnogorske partije i Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“, od strane ministra za dijasporu u Vladi Republike Slovenije dr. Boštjana Žekša.
Stevović i ministar Žekš, razgovarali su o inplementaciji evropskih standarda u nacionalna zakonodavstva po pitanju nacionalnih, manjinskih zajednica, zatim o položaju crnogorske manjine u Republici Sloveniji i položaju i pomoći u organizovanju slovenačke manjine u Republici Srbiji.
13. 07. 2010.
Zagreb – prijem povodom Dana državnosti Crne Gore
Predsjednik Udruženja Crnogoraca “Krstaš” i Crnogorske partije Nenad Stevović prisustvovao je, u Zagrebu u hotelu Esplanade, prijemu koji je organizovao Ambasador Crne Gore u Hrvatskoj Goran Rakočević povodom 13. jula Dana državnosti Crne Gore.
Prijemu su prisustvovali predstavnici diplomatskog kora, medija, crnogorske zajednice u Hrvatskoj i visoki gosti iz političkog i javnog života Hrvatske.
Gosti na prijemu su bili i Luka Bebić, predsjednik Hrvatskog sabora i Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba
12. 07. 2010.
„Princeza Ksenija“ u Rijeci
Crnogorsko kulturno prosvjetno društvo „Princeza Ksenija“ iz Lovćenca sa svojim programom učestvovalo je u Rijeci (Hrvatska) na Petrovdanski sabor u okviru manifestacije „Dani crnogorske kulture u Rijeci“.
Na svečanoj akademiji, održanoj 9 jula u Hrvatskom kulturnom domu, pored „Princeze Ksenije“ u programu koji je vodio poznati kulturni radnik Džoni Hodžić, nastupili su i klapa „Assa voce“ iz Podgorice, italijanski mandolinski sastav „Fratellanca“ i operski pjevač Slavko Sekulić.
Kao gosti, svečanoj akademiji su prisustvovali Ambasador Crne Gore u Hrvatskoj Goran Rakočević, predsjednik Matice Crnogorske Branko Banjević i predsjednik Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“ Nenad Stevović.
Tradicionalni Petrovdanski sabor je održan 10. jula u predivnom ambijentu izletišta Platak. U kulturno umjetničkom programu pored „Princeze Ksenije“ nastupili su i društva: „Peroj 1657“ iz Peroja, „Izvor“ i „Morača“ iz Kranja, „Montenegro“ iz Zagreba, „Montenegrina“ iz Rijeke i klapa „Assa voce“ iz Podgorice.
Kao gosti Petrovdanskom saboru su prisustvovali: potpredsjednik Skupštine Crne Gore Rifat Rastoder, direktor Centra za iseljenike Crne Gore prof.dr. Milan Vukčević, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević, predsjednik Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“ Nenad Stevović i u ime Ambasade Crne Gore u Hrvatskoj Branislav Karadžić, otpravnik poslova.
U programu „Princeze Ksenije“ dominirao je recital o crnogorskom jeziku čiji je autor profesor književnosti AleksandraVučinić, umjetnički direktor društva.
Recital su izveli Nataša Đurović, Nataša Vučinić i Maksim Stevović.
Organizatori manifestacije u Rijeci su bili Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske (NZCH) i njihova članica Nacionalna zajednica Crnogoraca Rijeka.
Press služba
CKPD „Princeza Ksenija“
12. 07. 2010.
Saopštenje Udruženja Crnogoraca Beograda (UCB)
Povodom 13. jula- Dana državnosti Crne Gore, Udruženje Crnogoraca Beograda održalo je radno-svečanu sjednicu Skupštine. Pored dodjela članskih karata, formiranja odbora, predstavljanja web prezentacije Udruženja i utvrđivanja daljih smjernica razvoja, obavljene su i svečane prigode povodom praznika matične države. Svojim aktivnim sudjelovanjem u obilježavanju ovog istorijskog datuma, Udruženje Crnogoraca Beograda želi, ovom prilikom, da svim građanima Crne Gore čestita nastupajući praznik - Dan državnosti.
07. 07. 2010.
Crnogorski Grbalj: www.grbalj.org
U prošlom aktueliziranju sajta grbalj.org smo najavili dalje priloge o dešavanjima u Grblju za vrijeme I svjetskog rata. Međutim, zadnjih sedmica se približavanjem vruceg ljeta nametnula i vruća tema koja zaokuplja građane pravoslavne vjeroispovijesti u Crnoj Gori već skoro 20 godina. Čime se ovo crkveno pitanje nametnulo za naslovnicu ove aktuelizacije sajta? Ovim:
- Još od prošlog ljeta, a zadnjih mjeseci u većem broju dolaze na ovu adresu pisma Grbljana iz diaspore, a jos više iz samoga Grblja sa pitanjem, kada će se konačno formirati crkveni odbor Crnogorske pravoslavne crkve Grblja!
- Namjesnik Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, g.Radović je konačno priznao ono što je cijelih 20 godina poricao. „Mitropolija je, ruku na srce, početkom 20. vijeka slovila kao autokefalna, ali milošću i voljom Kralja Nikole“ kaze g. Radović. Potvrdu autokefalije CPC je pisac ovih redova dobio od apsolventa Beogradskog teološkog fakulteta još 1992 godine u studentskom domu na Karaburmi: „To je bilo stvarno tako (CPC autokefalna), ali im (Crnogorcima) to ni za živu glavu ne smijemo priznati“.
- Ovih dana je objavljeno istrazivanje CEDEM-a đe obrađuju između ostalog podršku i pripadnost Crnogorskoj ili Srpskoj crkvi crnogorskih građana. Poznato je da u Crnoj Gori veliku religijsku većinu od 74% cine pravoslavci ili preko 460 000 stanovnika. U Grblju je taj procenat 99,9%. Analizom podrške bilo SPC-u(11,7%), CPC-u(6,1%) ili nijma objema (35,4%) zbrajanjem i dividiranjem proizilazi da SPC ima oko 55,2% a, CPC 44,8% podrške među vjernicima pravoslavne vjeroipovijesti u Crnoj Gori.
Hoće li se tokom ovog vrelog ljeta riješiti ovo vrelo unutar crnogorsko pitanje, teško je reći. Predugo sigurno nećemo čekati, jer Evropska Unija traži riešenje tog pitanja. Crkveni odbor Crnogorske crkve Grblja po mojoj ličnoj procjeni može biti osnovan uz Božju i pomoc Sv. Petra Cetinjskoga do njegovog praznika Lučindana, ako ne i prije. Sa podrškom od 55,2%, SPC u Crnoj Gori podržava osim 198 000 Srba i nekih 60 000 etničkih Crnogoraca. Kako će se Srbi postaviti prema svojem Mitropolitu koji ih je vodio u sve izgubljene bitke tokom raspada Jugoslavije i koji je sada priznao autokefalnost Crnogorske crkve, moraju da odluče sami. Ovih 60 000 etničkih Crnogoraca koji ga smatraju duhovnim vođom i kome su slijepo vjerovali, bi trebali da preispitaju podršku čovjeku koji pretenduje da bude duhovnik, a lagao ih je dugih 20 godina. Šampion licemjerja, da bi bruku svoju zabašurio uslovljava povratak autokefalije povratkom monarhije u Crnu Goru. Spontano u šaljivom stilu rekao bih: Risto Ćirov, ne reci dva put, Princa vec imamo. Mozda bih prijatelja Nikolu Petrovića Njegoša, po uvjerenju republikanca, mogao ubijediti da preuzme tron. Ipak da ne ulažem u tu rabotu, čovjeka možeš držati za riječ, Rista nemaš zašto!
Pozitivno u svoj ovoj prici je da su mnogi nekadašnji sliepi podržavaoci prosrpske politike SPC-a i asimilizacije Crnogoraca iz Grblja, koja je kulminirala prije dvije godine osveštavanjem “manastira” SPC u kovačkom zaseoku Bjeloševici, neki na jedno, a većina na oba oka progledali. U čudu su se našli Grbljani koji su zadnjih godina rjeđe prolazili kroz Bjelosevice, gledajuci novosagrađeni “manastir”. U tom momentu su imali utisak da su se našli ili u srcu Šumadje ili neđe u južnoj Srbiji. Graditelji, eto nijesu bili dovoljno inspirisani manastirima od Savine, preko Pastrovica do Skadarskog jezera, te ne nadjose u njima primjer za projekat novog manastira u Grblju. Napravili su ga sa predumišljajem u srbijanskoj niskobudžetnoj (opeka i drvo) arhitektektonskoj verziji, da bi za 100 godina mogli “argumentovano”, da se pozivaju na srpsko graditeljsko nasljeđe u Grblju. Ovo im ipak nije prošlo ni kod Crnogoraca, a ni kod Srba iz Grblja. O izgledu manastira su im komentari identični. Zbog osoba koje u srpskom manastiru borave, Grbaljski Srbi većinom pobožni i bogobojažljivi ljudi imaju ozbiljne brige, da im se to nevoljno gostoprimstvo kakvom nesrećom ne vrati. Osim ovog prosvijetljenja dijela grbaljskih Srba, pozitivno je i to da kod njih raste tolerancija i razumijevanje za Grbljane koji ne žele da ih pred Bogom zastupa Ristov kadar, kao i to da srpska trobojka nema što da traži na zajedničkim crkvama po Grblju. Isto tako kroz lične kontakte provijava stav da bi na pokajanjima trebao savako da dovodi svještenika po svojem osjećanju i da bi se to od ostalih Grbljana moralo poštovati.
Skeptici sa crnogorske i razjareni protivnici sa srpske strane su mi početkom maja 2006, sugerisali da bolje ništa ne preduzimam na ovom planu, jer se u Grblju svakako ništa ne može promijenit ili vratiti na staro. I jednima i drugima sa velikim zadovoljstvom odgovaram Galilejevim riječima:
EPPUR SI MUOVE - IPAK SE (O)KREĆE
novo na sajtu: www.grbalj.org
U rubrici „Grbaljske aktuelnosti“ čitajte o sopru NVO Mrčevo polje sa opštinom Budva,kao i o peripetijama belgijskog Konzula u CG i graditelja na brdu Spas iznad Jaza sa republičkim vlatima oko potrebnih dozvola.
U rubrici „Religija i kulturno blago Grblja“ pogledajte sliku manastira Podlastva primjera grbaljsko-crnogorske graditeljske tradicije i slike “manastira” u Bjeloševićima građenog za Grbalj “tradicionalnim” šumadijskim stilom.
Dr Nenad Popović
04. 07. 2010.
„Krstaš“ svječano obilježio Dan Sv. Ivana Crnojevića
U Lovćencu, u organizaciji Udruženja Crnogoraca „Krstaš“ i crkvene opštine Crnogorske pravoslavne crkve Lovćenac, svječano je obilježen dan Sv. Ivana Crnojevića, gospodara crnogorskog.
Udruženje Crnogoraca Srbije „Krstaš“, Sv. Ivana Crnojevića slavi kao svog zaštitnika i dobrotvora.
Pored velikog broja gostiju iz kulturnog i javnog života, prisutni su bili i svještenici Crnogorske pravoslavne crkve, rukovodstvo opšine Mali Iđoš i čelni ljudi Crnogorske partije.
Predsjednik „Krstaš“-a i Crnogorske partije Nenad Stevović je u svom govoru istakao da je Sveti Ivan Crnojević simbol crnogorskog imena, utemeljitelj crnogorske prijestonice i lučonoša pravde i slobode. Stevović je naglasio da je Sveti Ivan ime koje obavezuje da u vremenu današnjem, Crnogorci u Vojvodini i Srbiji sabrani u krovnoj organizaciji Crnogoraca Srbije „Krstaš“, istraju na putu nacionalnog dostojanstva.
Pal Karolj, predsjednik Skupštine opštine Mali Iđoš i potpredsjednik Saveza Vojvođanskih Mađara je rekao da će opština kao i do sada podržati aktivnosti Udruženja „Krstaš“ koje ta organizacija širom Vojvodine i Srbije sprovodi u cilju očuvanja nacionalnog identiterta Crnogoraca.
Sa svojim programom gosti na proslavi su bili članovi Dramsko recitatorskog studija Crnogorskog kulturno prosvjetnog društva „Princeza Ksenija“.
http://www.pcnen.com/detail.php?module=15&news_id=1016
03.07.2010.
Čestitka Mitropolitu CPC Mihailu povodom 4 jula, dana Svetoga Ivana Crnojevića
Vaše Visokopreosvještenstvo,
Vama, svještenstvu i svim vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve upućujemo iskrene čestitke povodom 4.jula, dana Svetog Ivana Crnojevića, gospodara Crnogorskog.
Pripadnici „Krstaš“-a, će poučeni bogougodnim životom i djelima ovog velikog crnogorskog svetitelja, ostati životno privrženi njegovim državotvornim idejama i posvijećeni i dosljedni borci za pravdu - za Crnogorsku crkvu, jezik, državu i naciju.
Sveti Ivan Crnojević je naš svetionik i velika potvrda ispravnosti puta kojim idemo i borbe koju vodimo i đe god u svijetu živjeli u našim srcima odjekivaće zborno zvono Ivanovo.
Sa poštovanjem,
Nenad Stevović, predsjednik Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“
i
članovi Predsjedništva:
Borislav Mrvaljević, predsjednik Udruženja Crnogoraca Beograda,
Dušan Žugić, predsjednik Crnogorske zajednice Prokuplje,
Miloš Paović, predsjednik Udruženja Crnogoraca Aleksinca,
Milo Milojko, predsjednik Izvršnog odbora CKPD „Princeza Ksenija“,
Snežana Jovović, predsjednik Udruženja Crnogoraca Subotice,
Slobodan Medojević, predsjednik Crnogorskog kulturno informativnog centra Kruščić,
Nataša Jelić, predsjednik Udruženja Crnogoraca Bačka Topola,
Mišur Stevović, predsjednik Udruženja Crnogoraca Vrbas i
Dragan Martinović, predsjednik Crkvene opštine CPC Lovćenac
02.07.2010.
Radio Slobodna Evropa:
http://www.slobodnaevropa.org/content/crna_gora_srbija_bilaterali_odosi_mugosa_djilas_tadic_/2089380.html
09. 06. 2010
KONSPIRATIVNI SKUP
Konspirativni skup tobožnjih nacionalnih udruženja Crnogoraca Srbije, zakazan u Hotelu Mažestik u Beogradu, 12.06.2010, kako je objelodanio Mirko Zečević, koordinator za dijasporu Ambasade Crne Gore u Beogradu, čine Udruženje Crnogoraca Vojvodine, Crnogorska Nacionalna Zajednica i fantomska udruženja Crnogoraca, kako se navodi iz Vrbasa, Subotice, Niša... Što je zajedničko ovim učesnicima?! Zajedničko je slijedeće: nemaju članstva, neke fiktivno postoje a neke ne postoje ni fiktivno, a svi zajedno mogu stati u jedan manji autobus.
Ko stoji iza svega?
Glavni mag ovog konspirativnog skupa je Mirko Zečević, tzv. Koordinator za dijasporu Ambasade Crne Gore u Beogradu – Inače bivši bokser, miljenik članstva Miloševićeve SPS koje je svojevremeno predvodio na miting u Vrbas, a koji je osim pozamašnih sinekura kao kompenzacije za nerad i inicijator mnogih opstrukcija važnih aktivnosti crnogorskih Udruženja u Srbiji. Inače, do ove funkcije obavljao je i funkciju predsjednika Crnogorske nacionalne zajednice Beograda koja ima oko tri –do četiri funkcionera, člana i aktivista –ukupno! Ova organizacija koja se okuplja obično na koktelima u Ambasadi u Beogradu, nema ni jednu jedinu akciju, inicijativu ili rezultat bilo koje vrste na planu zaštite crnogorskih nacionalnih interesa i borbe za očuvanje crnogorskog nacionalnog identiteta u Srbiji. Svi članovi su iz Beograda ali iz različitih djelova grada zbog raspodjele funkcija i pokrivenosti grada.
Udruženje Crnogoraca Vojvodine, kao akter ovog skupa broj dva, ima predsjednika Milenka Perovića i to ga na žalost čini Udruženjem. Posljednjih sedam godina nema Upravni i Nadzorni odbor, a Skupština Udruženja nije održana nikada. Dakle ovo Udruženje ne postoji!
Akteri broj tri su nepostojeća Udruženja Crnogoraca iz nekoliko većih gradova Srbije i Vojvodine, za koje se osnovano zna da nikada i nigdje nijesu registrovana a njihovo pokriće su grupe od po nekoliko ljudi koje glume Udruženje. Konkretno u Lovćencu je to grupica, koja nikada ni učemu nije učestvovala, osim u opstruisanju svih crnogorskih manifestacija u Lovćencu, a vrhunac je opstrukcija nalaganja crnogorskog Badnjaka I opstrukcija za vrijeme posjete predsjednika Vujanovica. Sve ove grupe, pouzdano se zna, organizovao je pomenuti Mirko Zečević, kao dekoraciju za konspirativni skup zakazan za subotu 12. 06. 2010.
Sve bi ovo bilo smiješno, da nije žalosno i opasno jer se radi o stvaranju lažne ''protivteže'' postojećoj krovnoj organizaciji Udruženju Crnogoraca Srbije ''Krstaš'', koja za razliku od ove lažne organizacije koja se nudi kao alternativa ima u svom sastavu prave crnogorske nacionalne organizacije, koje imaju svoje programe, članstvo i rezultate.
Suviše je indikativno i to da su pomenuta dvojica: Mirko Zečević i Milenko Perović, oni koji nijesu podržali ni jednu od mnogobrojnih inicijativa, akcija ili manifestacija krovne organizacije Udruženja Crnogoraca Srbije ''Krstaš'' ili bilo koje organizacije članice ove krovne organizacije ili Crnogorske Partije.
Postavlja se i logično pitanje s obzirom na vrijeme u kome živimo: ko to sve plaća i ko stvarno to sve podržava...!
Ostala pitanja za čiji odgovor ćemo ostati vjerovatno uskraćeni: ko je dao nalog za ovakvu diverziju, ko je odgovoran za izbor ne rada i opstrukcija nasuprot rada i rezultata. Zašto se vječiti gubitnici pretvaraju u pobjednike i za čiji je račun sve to, kada je jedno sigurno: da je sav ovaj cirkus direktna šteta crnogorskim nacinalnim interesima i velika uvrijeda za sve Crnogorce Srbije.
08. 06. 2010.
Saopštenje povodom napada u dnevnom listu “Pobjeda” na Udruženje Crnogoraca Beograda (UCB)
Crnogorska partija najoštrije osuđuje napad neimenovanog novinara ''Pobjede'' na novoosnovano Udruženje Crnogoraca Beograda i njegovog predsjednika Borislava Mrvaljevića, u tekstu pod naslovom „Terazijska uvertira“ objavljenom 07.06.2010. godine.
Crnogorska partija vjeruje da je dnevni list ''Pobjeda'' kao eksponent državne politike Crne Gore i list koji je do sada nepristrasno i objektivno informisao o svim dešavanjima u crnogorskoj dijaspori Srbije, napravio grubu grešku direktno napadajući Udruženje Crnogoraca Beograda, naročito kroz lik njegovog predsjednika Borislava Mrvaljevića. Na taj način dnevni list „Pobjeda“ svrstala se na stranu formalne grupa Crnogoraca iz Beograda koja već godinama za ko zna čiji račun vrši ozbiljne opstrukcije na svim poljima djelovanja crnogorskih nacionalnih udruženja, i koja osim rukovodstva nema člansvo, aktivnosti i rezultate djelovanja
Crnogorska partija očekuje da se ''Pobjeda'' izvini g-dinu Mrvaljeviću i da ozbiljno preispita kredibilitet novinara koji je svojim pisanjem naneo direktnu štetu crnogorskoj dijaspori Srbije i dnevnom listu ''Pobjeda''.
Crnogorska partija, kao jedini politički predstavnik Crnogoraca u Srbiji, ovim putem obavještava javnost da će se u skladu sa zakonom o pravima nacionalnih manjina u Republici Srbiji, angažovati na svim nivoima, mobilišući svu svoju infrastrukturu u cilju formiranja Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne manjine koje je najavilo krovno udruženje crnogorskih nacinalnih udruženja - Udruženje Crnogoraca Srbije ''Krstaš''.
Crnogorska partija je udruženje „Krstaš“ prepoznala kao jedinu nacionalnu asocijaciju koja je spremna i kadra da projekat formiranja Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne manjine, dovede do kraja.
Crnogorska partija ne vidi potrebu za stvaranjem novog crnogorskog nacionalnog krovnog udruženja i smatra da bi takav eventualni čin direktno doprineo razbijanju jedinstva crnogorske nacionalne zajednice u Republici Srbiji
07. 06. 2010
Reagovanje predsjednika Udruženja Crnogoraca Beograda
Povodom “saopštenja” objavljenom u listu Pobjeda na dan 07.06.2010, a u vezi formiranja Udruženja Crnogoraca u Beogradu, i čiji sam ja novoizabrani predsjednik, i za čije se ime vezuju laži i neistine od meni nepoznatih potpisnika, želim Vam ukazati na sledeće nesporne činjenice:
Da ja, Borislav Sava Mrvaljevića, nijesam nikad učestvovao u političkom životu države Srbije u kojoj živim od 1981. godine, i da se nikada nijesam ni predstavljao ni učestvovao u organizacijama, udruženjima ili asocijacijama tipa "podrzavaoc SFRJ i SRJ", kako mi to neki neimenovani i neznani spočitavaju. Tačno je samo to da sam sa neskrivenim simpatijama bio zagovornik demokratskih promjena 2000 godine u državi kojoj živim, i sa odlučnošću, punog srca i duše branio i podržavao istorijsko, kulturno i svekoliko pravo da Crna Gora postane suverena i nezavisna država.
Nije ovo moj demant nekima ili nekome koji ne stoje iza svoga imena za razliku od mene, već zbog potrebe, ljudske i moralne, da saopštim istinu čestitim, časnim i poštenim ljudima koji se njome služe da Crnogorce predstave ma dje oni bili. I sve to zarad te istine koja je Crnu Goru i njenu vjekovnu borbu očuvala i dala joj pravo da danas postoji i bude ono što jeste - slobodna, demokratska i nezavisna. Na tom stanovištu te i takve Crne Gore, istrajavam oduvijek, i imam puno poštovanja za njen sveukupni društveni napredak ka porodicama razvijenih i demokratskih evropskih država. Sa puno poštovanja i uvažavanja odnosim se i prema državi u kojoj živim, i opet za razliku od onih koji nemaju ista takva osjećanja za državu Crnu Goru u kojoj oni žive.
Za nas Crnogorce u Beogradu i Srbiji postoji obaveza da se konačno konstituišemo i organizujemo na način koji su to uradile i druge nacionalne zajednice, i da na tom putu ima mjesta za sve poštene ljude koji se samo istinom uvijek služe. Da je na putu očuvanja nacinalnog identiteta Crnogoraca Srbije i Beograda, bilo koje Udruzenje napravilo makar značajniji iskorak u tom pravcu, naročito mi, članovi novoosnovanog Udruženja Crnogoraca Beograda, bili bi njegovi ponosni članovi i formiranje našeg Udruženja bilo bi izlišno! No nije tako, a da smo u pravu pokazaće i vrijeme koje je majstorsko rešeto!!!
S poštovanjem,
Borislav Mrvaljević, dipl. ing.
Predsjednik Udruzenja Crnogoraca Beograda
Beograd, 07.06.2010
07. 06. 2010.
Saopštenje nakon izbora za Nacionalne savjete u Republici Srbiji
Udruženje Crnogoraca Srbije ''Krstaš'', dan nakon neposrednih izbora za Nacoinalne savjete manjinskih nacionalnih zajednica u Republici Srbiji, obavještava javnost da se ograđuje od odgovornosti za neuspjele inicijative za formiranje Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne zajednice. Naime, juče (06.06.2010.) u Srbiji je svoje Nacionalne savjete biralo 19 nacionalnih, manjinskih zajednica. Među njima nije bilo crnogorske zajednice.
Udruženje Crnogoraca Srbije ''Krstaš''ovim putem podsjeća javnost da je na vrijeme javno reagovalo na subverzivne aktivnosti jedne grupe Crnogoraca iz Beograda, ukazujući tada vrlo argumentovano na štetnost uzurpacije prava na formiranje Nacionalnog svajeta crnogorske nacionalne zajednice.
Istorijsku odgovornost za nezavidan pravni status crnogorske zajednice u Srbiji treba tražiti u jednom broju eksponiranih pojedinaca sakrivenih iza fiktivnog nacionalnog udruženja, koji su direktno odgovorni, između ostaloga i za ovu nezavidnu situaciju.
Udruženje Crnogoraca Srbije ''Krstaš'', kao krovna organizacija crnogorskih nacionalnih udruženja iz Srbije, zajedno sa svojim članicama, preduzeće sve potrebne zakonske mjere i izvršiti pripreme u cilju realizacije prikupljanja validnih potpisa za formiranje elektorske skupštine u cilju konačnog formiranja Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji.
Ovom prilikom obavješamo javnost da je novoformirano Udruženje Crnogoraca Beograda, na osnivačkoj konvenciji, u skladu sa svojim programskim i statutarnim odredbama pristupilo Udruženju Crnogoraca Srbije ''Krstaš'', kao krovnoj organizaciji nacionalnih udruženja Crnogoraca Srbije.
06.06.2010.
Osnovano Udruženje Crnogoraca Beograda
U Beogradu u subotu, 05.06.2010. godine, osnovano je Udruženje Crnogoraca Beograda.Osnovali su ga Crnogorci Beograda, osjećajući istorijsku odgovornost i potrebu da se Crnogorci organizuju u Udruženje koje će artikulisati nacionalne potrebe Crnogoraca Beograda i sprovoditi konkretne ativnosti na sprječavanju asimilacionih procesa i afirmaciji crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta.
Ovim činom, Beogradski Crnogorci su konačno dobili svog autohtonog nacionalnog predstavnika pred važnim zadatkom formiranja Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji.
Udruženje Crnogoraca Beograda, statutarno se odredilo da prihvata platformu krovne organizacije crnogorskih nacionalnih organizacija Srbije ‘’Krstaš’’ i članstvo u toj krovnoj organizaciji, radi što kvalitetnijeg zajedničkog nastupa pred institucijama Republike Srbije i matice Crne Gore
Formiranjem Udruženja Crnogoraca Beograda, konačno je otvorena i direktna adresa za saradnju sa maticom Crnom Gorom u glavnom gradu Srbije.
Za predsjednika udruženja izabran je dipl. ing. Borislav Mrvaljević, za potpredsjednika dr. tehn. nauka Tomislav Gredić i za generalnog sekretara dipl. ekonomista Marko Abramović.
Na Osnivačkoj skupšptini Udruženje Crnogoraca Beograda je podršku dobilo i od predstavnika crnogorskih udruženje iz Lovćenca, Subotice, Novog Sada, Bačke Topole, Kule, Vrbasa, Prokuplja, Požarevca i Aleksinca.
Kao gost, Osnivačkoj skupštini je prisustvovao i Nenad Stevović predsjednik Crnogorske parije i udruženja „Krstaš”.
29. 05 2010.
Portal ANALITIKA: Stevović među osnivačima Vojvođanske politikološke asocijacije
24.05.2010.
RTS
- emisija UPITNIK
22.05.2010.
„Princeza Ksenija“ u Kranju
Na poziv Crnogorskog KPS društva „Morača“ iz Kranja, 22. maja na proslavi Dana nezavisnosti Crne Gore, pored slovenačkih udruženja i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske učestvovalo je i Crnogforsko kulturno prosvjetno društvo „Princeza Ksenija“ kao predstavnik „Krstaš“-a, krovne organizacije Crnogoraca u Srbiji.
Recital o crnogorskom jeziku „Blago na dar“ čiji je autor Aleksandra Vučinić profesor književnosti, izveli su članovi dramsko recitatorskog studija „Princeze Ksenije“: Nataša Đurović, Nataša Vučinić i Maksim Stevović. U delegaciji je bila i Jasmina Perović, profesor likovne kulture, sa stalnom postavkom izložbe karikatura Luke Lagatora.
Predsjednik „Krstaš“-a Nenad Stevović je uručio plaketu Krstaša, najveće priznanje organizacije, Čedu Đukanoviću, predsjedniku Crnogorskog KPS društva „Morača“ iz Kranja.
Više o tome na sajtu NZC Hrvatske:
http://www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr/novosti/2010/crnogorsko-vece-u-kranju-22-5-2010.aspx
Centar za iseljenike:
http://www.dijasporacg.me/index.php?option=com_content&view=article&id=1824:sveano-i-dostojanstveno-u-kranju-obiljeen-dan-nezavisnosti-crne-gore&catid=16:vijesti-iz-dijaspore&Itemid=162
21.05. 2010.
Mitropolit Mihailo u pośeti Italiji
Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Gospodin Mihailo za vrijeme pośete gradu Aquili i Regiji Abruzzo u Italiji, prisustvovao je prijemu u Palati Regije koji je priredio predśednik Regije Abruzzo gospodin Dr.Gianni Chiodi
U svom obraćanju Njegovo Blažensto je istaklo da nas Jardransko more ne razdvaja nego spaja i da Crna Gora i Italija imaju viševjekovne prijateljske odnose, zahvalio se na gostoprimstvu koje mu je ukazano i blagoslovio sve prisutne ističući da se moli za sve one koji su stradali i propatili zbog zemljotresa koji je pogodio Aquilu 6 aprila 2009 godine.
21. 05. 2010.
U Lovćencu obilježen Dan nezavisnosti Crne Gore
U organizaciji Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“ u Lovćencu je proslavljen Dan nezavisnoti Crne Gore.
Kolona od preko pedeset automobila okićena državnim zastavama Crne Gore, Udruženja „Krstaš“ i zastavama Crnogorske partije, obišla je ulice Lovćenca, opštine Mali Iđoš i okolnih vojvođanskih mjesta.
11. 05. 2010.
Dnevni list DNEVNIK
Stevović: Šteta bez koristi
07.05.2010
Dnevni list Pojeda:
MITROPOLIT CPC MIHAILO SLUŽIO LITURGIJU U NOVOIZGRAĐENOJ CRKVI NA SKADARSKOM JEZERU
Đurđevdan čuvar crnogorskog imena
Gavrilovac na Skadarskom jezeru - Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo sa sveštenstvom služio je na Đurđevdan svečano bogosluženje u novoizgrađenom Hramu Svetog Đorđa u Gavrilovcu na Skadarskom jezeru.
- Znatan dio Crne Gore slavi ovu veliku slavu. Slavi je i veliki dio Riječke nahije i ceklinskog plemena, koji su slavsku radost dijelili sa crnogorskim dvorom, pošto je Đurđevdan slava posljednje crnogorske dinastije Petrović-Njegoš. Pod njenim vođstvom, crnogorski heroji vjekovima očuvaše sveta imena Crne Gore i Crnogorske pravoslavne crkve, vodeći borbu za krst časni i slobodu zlatnu - istakao je mitropolit CPC.
- Kult Svetog Đorđa doprinio je formiranju crnogorskog kulta herojske i žrtvene smrti kao „pića najslađeg duševnog kojijem se pjane pokoljenja”, kako stihovima svojim progovori na sav glas besmrtni Njegoš - rekao je mitropolit Mihailo.
Nakon održane božje službe u prvom novoizgrađenom hramu CPC u nezavisnoj Crnoj Gori, koji je podigao i crkvi darivao ktitor Budimir Lopičić, mitropolit Mihailo je vjenčao Mija Pavlićevića sa Cetinja i Dijanu Kustudić iz Lovćenca, te obavio čin krštenja Vaska Popovića i Zorana Petričevića sa Cetinja, inače sekretara crkvene opštine Cetinje.
D.C.
1.05.2010.
„Dani crnogorske kulture u Vojvodini”
Crnogorsko kulturno prosvjetno društvo “Princeza Ksenija” je kulturnim umjetničkim događajem u petak, 30-og aprila u Malom Iđošu, u galeriji Osnovne škole “Adi Endre”, otvorilo manifestaciju “Dani crnogorske kulture u Vojvodini”.
Manifestcija će trajati tokom čitave godine, u opštinama i mjestima širom Vojvodine.
U prvom dijelu programa, predstavljena je knjiga Nenada Stevovića “Crnogorsko iseljeništvo kroz diplomatske arhivske izvore”. Pored autora, o knjizi je govorio i publicista Slobodan B. Medojević.
O karikaturi kao formi umjetničkog izražavanja, govorila je umjetnica Jasmina Perović koja je i otvorila izložbu cetinjskog umjetnika i karikaturiste Luke Lagatora.
Zapažen nastup su imali učenici muzičke škole iz Bačke Topole u klasi nastavnice klavira Edit Brezovski. Publici su se predstavili Maksim Stevović, Božo i Dina Kapa svirajući djela Betovena, Baha, Mendelsona, Burgmilera, Gedika i Hajdna.
Svoj nastup su počeli svirajući himnu Crne Gore.
Natupila je i recitatorka Nataša Vučinić koja je govorila pjesmu “Od Lovćenca do Lovćena” pjesnikinje sa Cetinja Slavke Daković.
Prestavljajući Crnogorsko kulturno prosvjetno društvo “Princeza Ksenija” umjetnički direktor Aleksandra Vučinić, naglasila je da društvo za cilj ima prepoznavanje i prezentovanje bogatih vrijednosti tradicionalne crnogorske kulture, folklora i jezika.
Uz angažovanje i posredovanje predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića obezbijeđene su narodne nošnje za folklornu sekciju a društvo će uskoro u novom prostoru u centru Lovćenca, koji je dobilo na korišćenje od strane opštine Mali Iđoš, da otvori čitaonicu i ponudi posjetiocima veliki broj knjiga iz crnogorske književnosti i istorije.
21.04.2010.
Govor na komemoraciji Biljane Kovačević-Vučo
Svetlana Lukić: Nema pogodbi između dželata i žrtava
“Poštovani članovi porodice, dragi Biljini dječaci, dragi Duško, visokopoštovani i malo manje poštovani prijatelji, kada me je Duško zamolio da nešto kažem ovim tužnim povodom, pitala sam se, kao vjerovatno i mnogi od vas, zašto – ja, koja nijesam bila njena prijateljica, koja je privatno skoro nijesam ni poznavala, nikada nijesmo zajedno satima sjedele na aerodromu čekajući neki avion ili učestvovale na nekoj konferenciji? A onda mi se učinilo da bi mi sve to samo zamutilo sliku o Biljani, a ta slika je jasna, baš kao što je i Biljana bila jasna.
Praktično u isto vrijeme, u noći između ponedjeljka i utorka, kada je Biljana umrla, NE posle duge i teške bolesti, nego poslije komplikacija koje su nastale tokom liječenja, koje se nadam da će neko umjeti da nam objasni, dakle, u isto vrijeme umrla je i Doroti Hejt, osnivačica američkog civilnog pokreta za odbranu ljudskih prava. Povodom njene smrti oglasio se i predsjednik Barak Obama i nazvao je majkom civilnog pokreta i herojem miliona Amerikanaca. Za razliku od Biljane, Doroti Hejt je ne samo doživjela 98. godinu, nego su je odlikovali predsjednici njene zemlje, od Kenedija do Klintona, a univerziteti kao što su Prinston i Harvard smatrali su da je za njihove studente dobro da jednu takvu ženu imaju za počasnog doktora i povremenog predavača. Biljana Kovačević-Vučo, naravno, takvu počast od svojih predsjednika i premijera, od univerziteta, nije ni očekivala niti ih je mogla dobiti. Prije će Doroti Hejt u Srbiji dobiti počasti koje je zaslužila, nego Biljana Kovačević-Vučo. Da se tako nešto desi, ne bi bilo prvi put da mi u svojoj zemlji smatramo lošim, zlim, pogrešnim, ono čemu se kod drugih divimo. Koliko se samo tzv. patriota pozivalo na Noama Čomskog, koji bespoštedno kritikuje Ameriku, a koliko je tih istih patriota bestidno vrijeđalo Biljanu. Ona je smatrala da je najbolji način da se voli sopstvena zemlja, taj da se učini sve da ona bude manje nepravedna, manje surova prema ljudima koji žive u njoj. Jedan od načina da zemlja bude manje brutalna prema svojim građanima, da od njih ne čini svakoga dana predatore koji izlaze iz svojih jazbina i napadaju prvog slabijeg od sebe, jeste da se toj zemlji, toj državi, njenim institucijama, njenim političarima, sudijama i policajcima to objasni u lice.
Ljudi u pristojnim zemljama imaju određene trenutke u životu kada daju sve najbolje ili sve najgore od sebe, Biljana je živjela u zemlji u kojoj u posljednjih četvrt vijeka, skoro svakoga dana, makar jednom, dođeš u priliku da moraš da daš sve najbolje od sebe da bi ostao pristojno ljudsko biće. To mogu da izdrže samo oni koji su umiješeni od dobre ilovače, a Biljana Kovačević-Vučo je bila prvoklasan ljudski materijal. To je pokazala i za vrijeme Miloševićevog režima i u tzv. demokratskoj Srbiji. Imala sam utisak da je i njoj, kao i mnogima od nas, bilo na neki način lakše devedesetih godina kada je demarkaciona linija između dobra i zla bila jasna, krvava, bez nijansi. Ni tada, ni kasnije, ništa važno i strašno nije moglo da se desi, a da Biljana Kovačević-Vučo nije imala šta da uradi ili makar kaže, ne samo o ratnim zločinima, nego i o Šešeljevom zakonu o informisanju i univerzitetu, o političkim zatvorenicima, uglavnom Albancima po srpskim zatvorima, da se bori za amnestiju momaka koji su pobjegli iz zemlje ne željeći da učestvuju u Miloševićevim ratovima.
Kada su stigle tzv. demokratske promjene, Biljana je, kao i svi mi već teško disala od napora, a onda je ubrzo stigla nova, sada izgleda, konačna teskoba. Izgubili smo ratove, ljude, teritorije, ali je ostalo mnogo nepotrošene frustracije i mržnje koja je dovela do atentata i puča 2003 godine, a onda i do nove lavine agresivnosti i mržnje prema ljudima koji su se osmjelili da govore o onome što smo se usuđivali da radimo drugima i sebi. Ponekad nije bilo dana da Biljana Kovačević-Vučo ne dobije porciju mržnje i najnižih uvrijeda od nekog uglednog državnog službenika proevropske i demokratske Srbije, a o polusvijetu koji piše po tabloidima i da ne govorim. Biljana im je remetila tzv. nacionalno pomirenje, demokratizaciju i evropeizaciju Srbije svojim pitanjima o političkoj pozadini atentata na premijera Đinđića, uzimanjem u odbranu Vladimira Popovića, zastupanjem novinara kao što je Željko Bodrožić, branila je i Biljanu Srbljanović od Emira Kusturice. U isti mah, bila je meta najgoreg šljama koji hoda ovom zemljom, od ulice do sudnice u kojoj su je vrijeđali, od direktora javnog servisa do advokata i sudija koji su dopuštali da je ponižavaju i vrijeđaju na mjestu na koje se ide po malo pravde.
Za Biljanu Kovačević-Vučo su i mnogi njeni istomišljenici govorili da je suviše prgava, da je pomalo ekstremna, da ne bira riječi… A koje su to riječi adekvatne i nijesu pretjerane kada treba govoriti o smrti, klanju, genocidu, atentatu, homofobiji, šovinizmu i fašizmu? Koje su to riječi i koja je strast pretjerana kada se govori o svim ovim stvarima koje jedno društvo izuzima iz zajednice civilizovanih naroda?
Biljana Kovačević-Vučo nije osoba koja je sklapala lake pogodbe, za razliku od mnogih, ona je znala da nema ni lakih ni teških pogodbi između dželata i žrtava, između marodera i onih koji su pali. Ona je znala da jedan, pa drugi pa treći ustupak prekim putem vode u kukavičluk i još prečim putem u saučesništvo.
Srbija će se ugasiti, ne zbog pohlepnih trećerazrednih političara i biznismena nego zbog kukavičluka i osrednjosti njene elite. Ta inteligencija je znala da se devedesetih mora oslanjati ne samo na svoju pamet nego i na svoju hrabrost, znala je da mora platiti cijenu koju je morala da plati u Miloševićevo vrijeme da bi mogla da bude poštovana. Sada malo ko želi da bude hrabar, svakoga dana gledamo kako se ljudi povlače pred očiglednošću. Kod Biljane ta opcija nije dolazila u obzir, a to joj nijesu praštali ni neprijatelji ali ni mnogi istomišljenici. Ona nas je svojim postupcima obavezivala, gurala nas tamo gdje radije ne bismo, jer nam je potreban predah, da uzmemo vazduh da bismo prežjiveli. Ona nije zastajala da bi uzela vazduh, baš kao što nije pravila pauze dok je govorila, a govorila je brzo, strasno i inteligentno. Zastajala je samo kada bi joj na vrhu jezika bila neka teška riječ kojom bi nekoga uvrijedila, a govorila je najčešće o ljudima koji predstavljaju hemijski čisto podlaštvo, nepoštenje i surovost.
Godinama smo se četvrtkom sretale da bismo napravile intervju za Peščanik, o svemu smo govorile, o Ćosiću, Tijaniću, Koštunici, Tadiću, Radetu Bulatoviću, o reformi sudstva i o paradi ponosa, ali od jučerašnje noći u glavi mi je jedna njena teza, koja nije tipična za nju. Govorila je o tome kako će ljudi od pripadnika naroda postati građani i uzdala se u poreze, bilo mi je čudno da ona pominje poreze, rekla je - kad počnu da plaćaju poreze počeće od države da traže svoja prava. To je bio prvi trenutak kada mi se učinilo da smo poraženi, da cijela priča o vrednosti ljudskog života, ljudskim pravima, pravima manjina, ne mogu da se prime na ovom tlu. Ne vjerujem u moć poreza, baš kao što i ona nije vjerovala. Danas pomalo vjerujem da je Perikle bio u pravu kada je u besjedi na sahrani Atinjanima, u čuvenoj pohvali atinske demokratije rekao: „Gdje vrlini najveće nagrade daju, tu i najbolji građani niču“.
Jednog dana, kada neki predsjednik Srbije za Biljanu kaže, kao što je Obama rekao za Doroti Hejt, da je majka civilnog pokreta i heroj stotina hiljada građana Srbije, znaćemo da je ova Srbija zaslužila da je zovemo našom zemljom.
Do tada, Biljana će za nas biti pametna, hrabra i lijepa heroina koja je svoj život posvijetila borbi za ljudske živote i za prava ljudi da žive kao pristojna ljudska bića. Koliko nas to za sebe može da kaže?”
Svetlana Lukić
20.04.2010.
IN MEMORIAM
Biljana Kovačević -Vučo
1952 - 2010
Crnogorska zajednica u Srbiji igubila je velikog i iskrenog prijatelja.
Istaknuti borac za ljudska prava, advokat Biljana Kovačević - Vučo preminula je u utorak u Beogradu zbog komplikacija nakon transplatacija bubrega.
Biljana Kovačevoć Vučo je bila pravni zastupnik Eparhije Crnogorske prvoslavne crkve za Republiku Srbiju.
U svojoj dugoj karijeri aktivistkinje mirovnih pokreta i borca za zaštitu ljudskih prava bila je, između ostalog, osnivač Savjeta za ljudska prava Centra za antiratnu akciju u Beogradu i šefica SOS linije za pravnu pomoć žrtvama političke, etničke i dikriminacije na radu (1992-95), osnivač, generalna sekretarka i šefica kancelarije za pravnu pomoć Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji (1994-1997), predsjednica izvršnog odbora Centra za tranziciju ka demokratiji (1997) i osnivač i predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava – YUCOM (od 1997).
Inicijator je najvećeg broja koalicija i mreža nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava na teritoriji Srbije i u regionu.
Komemoraciji povodom smrti Biljane Kovačević – Vučo, koja će biti održana u Skupštini grada Beograda, u srijedu 21.04. u 14 sati, u ime crnogorske zajednice u Srbiji prisustvovaće Nenad Stevović, predsjednik Crnogorske partije
Cetinje, 12.04.2010.
„Crnogorsko iseljeništvo kroz diplomatske arhivske izvore"
U izdanju Crnogorskog kulturnog foruma sa Cetinja i Udruženja Crnogoraca Srbije “Krstaš” iz Lovćenca iz štampe je izašla knjiga Nenada Stevovića „Crnogorsko iseljeništvo kroz diplomatske arhivske izvore".
Knjiga je štampana dvojezično, na crnogorskom i engleskom jeziku.
21. 03. 2010.
Krivokapić:Srbija ne prihvata činjenicu da je Crna Gora država
"Sjedim na mjestu predsjednika Parlamenta stare i ozbiljne države i ne bih se miješao u unutrašnje stvari Srbije. U suprotnom, ponovio bih grešku koju srpska politička elita čini prema nama, rekao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić u intervjuu bosanskom nedjeljniku “Dani”
Prema njegovim riječima, u pitanju je muzička partitura koja se, u istom tonalitetu, sa različitim ritmom i pauzama, svira još od 19. vijeka.
"Glavni instrument je Srpska pravoslavna crkva i sve dok njen uticaj na srpsku politiku, obrazovanje i političku kulturu bude tako snažan, ne očekujem da će se odnos Srbije prema Crnoj Gori i regionu značajno mijenjati. Nedavno sam jednom od čelnih ljudi Srbije objašnjavao da njegova zemlja može imati lidersku poziciju u regionu samo ako preuzme ulogu lidera regionalne saradnje. To bi podrazumijevalo ispravljanje grešaka iz nedavne prošlosti, kako prema Crnoj Gori, tako i prema Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu. Nažalost, srpska politička elita još uvijek ne šalje takve poruke“, kazao je Krivokapić. Prosto nam je žao, dodao je Krivokapić, što Srbija istorijski ne sazrijeva i što ne uspijeva da izađe iz miloševićevske matrice odnosa prema susjedima.”Ne radi se samo o formulaciji; u pitanju je suštinsko neprihvatanje činjenice da Crna Gora, kao nezavisna država, svoje odluke donosi u skladu sa svojim državnim interesima. E, tu je naša "krivica”, objasnio je on.
O slučaju Šarić: Krivokapić je kazao da će onaj koji je napravio propust u slučaju Šarić biti adekvatno kažnjen,”Parlament nema ovlašćenja da presuđuje i da hapsi. Kada otkrijemo sve detalje "slučaja Šarić", pokazat ćemo da smo kredibilan partner međunarodnoj zajednici i na najbolji način obesmisliti kampanju koja se po tom pitanju vodi protiv nas iz Srbije”, naveo je on.Upitan da li se Šarić krije u Crnoj Gori, Krivokapić je odgovorio: Na to pitanje vam niko sa stopostotnom sigurnošću ne može odgovoriti. Ali, hajdemo ovako: siguran sam da će Darko Šarić, kroči li na tlo Crne Gore, odmah biti uhapšen i izručen Srbiji. Naši državni organi su izuzetno aktivni po tom pitanju i vjerujem da Šariću neće uspjeti da se sakrije kao što je to uspijevalo Karadžiću i Mladiću u Srbiji”..., objasnio je onKrivokapić je istakao da je osumnjičeni za najteže ratne zločine Veselin Vlahović pobjegao iz zatvora pod vrlo čudnim okolnostima. “Ali, vrijeme se mijenja i ono što je bilo moguće tada, nije danas”.
O Đukanovićevom povlačenju: “Godinama se ovdje vodi rasprava na temu premijerovog povlačenja. Razgovaram sa njim o razlozima i za i protiv. Ako se sa Đukanovićem kao "kočničarem" Crna Gora ka evroatlantskim integracijama kreće najbrže u regionu, onda ispada da bi se bez njega kretala brzinom svjetlosti”, rekao je predsjednik crnogorskog Parlamenta.
Istorijske parelele: Prema Krivokapićevom mišljenju, u političkom životu Srbije, SPC ima negativnu ulogu.
“Srećom, kod nas se stvari mijenjaju. Evo, vidjeli ste da je Episkopski savjet, koji čine četiri episkopa SPC-a čije se eparhije nalaze na crnogorskoj teritoriji, predložio da se crkva u Crnoj Gori nazove - Pravoslavna. Odričući se svog srpskog imena, crkva čini korak naprijed ka priznanju crnogorskog Ustava iz 1905., u čijem Članu 40 stoji da je crnogorska crkva autokefalna. Pošto nije izabran za patrijarha, Amfilohije, koji je za to žrtvovao sve ono što ozbiljni ljudi nikada ne bi, valjda shvata da Crnogorci u SPC-u ne prolaze dobro. To najbolje pokazuje sudbina srpskih predsjednika: dok služe, dobri su; kad prestanu da služe, proglase ih Crnogorcima”, objasnio je Krivokapić.
Manastir Ostrog se mora vratiti državi: “Otadžbina - da upotrijebim riječ koju Srbi jako vole - barem trojice srpskih predsjednika je Crna Gora - Miloševića, Milutinovića i Tadića. Postoje indicije da i Koštunica vodi porijeklo iz ovih krajeva. Kada pogledate njihove političke sudbine, vidjet ćete da se radi o upotrebnoj vrijednosti Crnogoraca u Beogradu: dok su na vlasti, previše se bore da budu Srbi; na kraju, kada ih potroše, proglase ih Crnogorcima. Sve su prilike da će na isti način završiti Amfilohije, kome je, izborom novog patrijarha, Beograd dodijelio ulogu "prve pratilje". Nadam se da će to probuditi njegovo dostojanstvo i natjerati ga da donese prave odluke. Nama je bitno da su crnogorski manastiri vlasništvo države i da će u njima ravnopravno služiti sveštenstvo i Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve. Manastir Ostrog se mora vratiti državi Crnoj Gori”, kazao je Krivokapić.
O metalnoj crkvi na Rumiji: “To nije crkva! Radi se o skrnavljenju mjesta koje predstavlja simbol multietničke Crne Gore. Na Rumiji su krst svetog Vladimira, sveca Crnogorske crkve, muslimani čuvali decenijama. Na Rumiji su muslimani, pravoslavci i katolici godinama poručivali da su tri vjere koje neće da se dijele. Metalna konstrukcija, koju neki nazivaju crkvom, a koju je Vojska Jugoslavije u jednom turbulentnom vremenu postavila na Rumiji, predstavlja provokaciju SPC-a, obilježavanje teritorije. Ista stvar je bila sa Jugoslavijom: tu su državu branili oni koji su je ubijali. Dželat uzima ime sopstvene žrtve! "Crkva" na Rumiji je udar na multietničku Crnu Goru i naša je obaveza da je sa tog mjesta uklonimo jer je postavljena mimo zakona”, zaključio je Krivokapić.
(www.portalanalitika.me)
SAOPŠTENJE
Crnogorska zajednica će biti jedna od rijetkih nacionalnih zajednica u multinacionalnoj državi Srbiji koja neće formirati svoj Nacionalni savjet.
Udruženje Crnogoraca Srbije „Krstaš“ kao krovna organizacija Crnogoraca u Srbiji u kojoj je uključeno 5 Udruženja Crnogoraca od juga do sjevera države i Crnogorska partija kao jedini zastupnik i artikulant političkih interesa Crnogoraca u Srbiji, nijesu bili uključeni u proces formiranja Nacionalnog savjeta Crnogoraca.
To pravo su na čudan način uzurpirali nekolicina beogradskih Crnogoraca sa svojom fantomskom organizacijom koji su nadležnom ministarstvu Vlade Srbije umjesto tada potrebnih 4040 ovjerenih potpisa, podnijeli samo spisak sa 40 imena za formiranje Savjeta. Ono što posebno iritira Crnogorce širom Srbije je to što je to urađeno bez njihovog znanja, zavjerenički i u tišini. Forma je na neki način zadovoljena iako je svaki uspjeh unaprijed onemogućen već unaprijed iskonstruisanim neuspjehom.
Posebno zabrinjava činjenica što je ta grupa ljudi, kako sama naglašava, za svoje poteze imala verbalnu podršku od zvanične Podgorice. Ja neću da vjerujem u to i neću to da komentarišem. Kao iseljenik i neko ko živi i radi van Crne Gore držim se pravila da ne kritikujem i ne napadam Vladu svoje matične zemlje. Kada se jednog dana vratim kući, nadoknadiću izgubljeno.
Da li će pretrpjeti određene konsekvence oni koji svojim neradom onemogućavaju nacionalno organizovanje Crnogoraca u Srbiji ili će i dalje biti nagrađivani tako što će biti na platnom spisku Ambasade u Beogradu?
To je pitanje na koje odgovor traže Crnogorci u Srbiji.
Kada se završi ova svojevrsna komedija koja je nanijela ogromnu štetu našoj zajednici u Srbiji, Crnogorska partija i „Krstaš“ će se uključiti i pokušati da riješe ovaj problem u interesu 69.000 državljana Srbije koji su se 2002 godine izjasnili da pripadaju crnogorskoj naciji.
Nenad Stevović
Predsjednik Crnogorske partije i
Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“
Novi Sad, 09. 03. 2010
08.03.2010.
Sastanak u Zagrebu
http://www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr/novosti/2010/susret-u-crnogorskom-domu-u-zagrebu.aspx
12. 02. 2010.
Reagovanje i apel Dukljanske akademije nauka i umjetnosti
Pisma>>>
12. 02. 2010.
Digitalna biblioteka Crne Gore:
http://www.montenegrina.net/pages/pages1/knjizevnost/m_abramovic/milusa_mrgudova_m_abramovic.html
07. 02. 2010.
Sa "Načertanijem" u Evropu - neće moći!
Pisma>>>
06. 02. 2010.
Dnevni list Pobjeda:
http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2010-02-06&id=179165
01. 02. 2010.
Dnevni list Vijesti:
http://www.vijesti.me/index.php?id_pre=328181&godina=2010
30. 01. 2010.
SAOPŠTENJE:
Udruženje Crnogoraca Srbije „Krstaš” krovna organizacija Crnogoraca u Srbiji
Na sastanku u Novom Sadu, u subotu 30. 01. 2010. godine, Udruženju Crnogoraca Srbije “Krstaš” kolektivno su pristupile četiri organizacije koje okupljju Crnogorce u Srbiji.
Članstvo u “Krstaš” za Crnogorsku nacionalnu zajednicu Prokuplje potpisao je predsjednik Dušan Žugić, za Udruženje Crnogoraca Subotice predsjednik Snežana Jovović, za Crnogorsko kulturno prosvjetno društvo “Princeza Ksenija” predsjednik Upravnog odbora Milo Milojko i za Crnogorski kulturno informativni centar Kruščić, direktor Slobodan Medojević.
Udruženje Crnogoraca Srbije „Krstaš”, nakon istorijske posjete predsjednika Crne Gore Srbiji u maju mjesecu 2009 godine, pokrenulo je javnu inicijativu za hitno objedinjavanje snaga svih crnogorskih organizacija i asocijacija i istaknutih pojedinaca radi zajedničke saradnje i maksimalne zaštite interesa Crnogoraca u Srbiji. Kako je i država Crna Gora tada potvrdila, u liku predsjednika Vujanovića, da je maksimalno spremna da podrži potrebe Crnogoraca u dijaspori, neophodno je bilo da i Crnogorci u Srbiji pokažu istorijsku zrelost i da otpočnu saradnju na realizaciji zajedničkih ciljeva tako što će formirati jednu adresu za saradnju.
Zato je Udruženje Crnogoraca Srbije 31.maja 2009 godine objavilo da je kreiralo novu platformu za saradnju i javno obavijestilo sva udruženja koja zastupaju interese Crnogoraca širom Srbije da su im otvorena vrata da učestvuju u novoj platformi jer je Udruženje Crnogoraca Srbije pokrenuvši proces unutrašnje reforme, od tog trenutka bilo otvoreno i za grupno pristupanje i kolektivnu saradnju svih Crnogorskih asocijacija koje funkcionišu od Vranja do Subotice, od Beograda do Niša.
Udruženje Crnogoraca Srbije “Krstaš” svojom incijativom praktično je otvorilo jednu centralnu adresu Crnogoraca u Srbiji za brzu i lakšu saradnju sa maticom i za saradnju Crne Gore sa dijasporom u Srbiji.
29. 01. 2010.
Dnevni list Pobjeda:
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-01-29&id=178732
18. 01. 2010.
TV B92 "Stanje nacije"
http://www.b92.net/video/video.php?nav_category=902&nav_id=404986
18. 01, 2010.
CRCD: Povodom reakcije pokrajinskog Ombudsmana
15.01.2010.
Aktuelno: Pomoć za E-novine
http://www.e-novine.com/srbija/vesti/32062-Vreme-donacija.html
12. 01. 2010.
Komentari Centra za razvoj civilnog društva (CRCD)
07. 01. 2010.
Božićna liturgija u Lovćencu
Na Božić, 7 januara 2010 godine, služena je prva sveta liturgija Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji.
Liturgija je služena u Lovćencu, na placu Udruženja Crnogoraca „Krstaš“, gdje je 2008 godine položen kamen temeljac i gdje će biti izgrađena crkva Svetog Ivana Crnojevića.
Uz prisustvo stotinak vjernika svetu liturgiju služio je protojerej stavrofor Bojan Bojović uz sasluženje svještenika Gorana Savića.
SLIKE>>>
06. 01. 2010.
Badnje veče u Lovćencu
U LOVĆENCU NALOŽEN CRNOGORSKI BADNJAK
Centralna manifestacija nalaganja crnogorskog Badnjaka u dijaspori održana je u Lovćencu, u parku Cetinje, od 17 sati, uz prisustvo velikog broja Crnogoraca pristiglih iz Vojvodine, ali i iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Badnjak su blagoslovili svještenici Crnogorske pravoslavne crkve, koje je predvodio protojerej stavrofor Bojan Bojović.
Badnjak su tradicionalno donijeli predstavnici Bajica iz bratstava Martinovića i Borilovića.
Badnjak su takođe donijeli i naložili predstavnici Riječke, Crmničke i Lješanske nahije kao predstavnici plemena Katunske nahije: iz Cuca, Čeva, Njeguša, Pješivaca i Ćeklića. Badnjak su donijeli i predstavnici Vasojevića i predstavnici familija sa Durmitora koji žive u Vrbasu.. Primorski badnjak su zajednički donijeli predstavnici Grbljana i Brajića koji žive u Feketiću.
Badnjaci su nalagani onim redom, kako je dogovoreno (žrijebom) na zajedničkom sastanku.
Badnjak iz Riječke nahije naložili su Ljubotinjani iz Lovćenca ispred familija: Banović, Laličić, Jovetić, Šaban, Đukanović, Mihaljević, Vukašević i Radoman.
Iz plemena Cuca Badnjak je nalagan ispred Lovćenačkih familija: Perović, Krivokapić, Pejović, Marković, Simović, Đurović, Kosović, Zvicer, Đuričić, Roganović, Bigović, Pešikan i Stevović.
Badnjak sa Čeva su donijeli predstavnici porodica iz Lovćenca: Nikolić, Vujović, Nenezić, Drašković, Mrvaljević, Đukanović, Katnić, Stanojević, Vučinić, Turčinović i Gardašević.
Badnjak iz Crmničke Nahije je došao ispred Lovćenačkih porodica: Đurović, Dabanović, Kovačević, Dabović, Lekić, Đurnić, Savić, Đonović, Mašanović i Nikić.
Badnjak sa Primorja, zajednički za plemena Grbalj i Brajiće naložen je ispred familija iz Feketića: Milojko, Ivančević i Martinović
Njeguši su crnogorski Badnjak donijeli ispred familija iz Lovćenca: Radonjić, Vrbica, Popović, Vučković, Vulović, Stanišić, Otašević, Perunović, Lučić, Ivanović i Kustudić.
Badnjak iz Lješanske nahije je naložen ispred Lovćenačkih porodica. Čelebić, Čičarević i Đurović.
Za pleme Vasojevići crnogorski Badnjak su naložili predstavnici porodica Bojović, Kojović i Vulević iz Lovćenca.
Crnogorski Badnjak iz Pješivaca su donijeli predstavnici familija Roganović iz Lovćenca i Feketića
Za pleme Ćeklići crnogorski Badnjak je nalagan ispred familija: Muhadinović, Kaluđerović, Jovanović, Pavićević, Vujović, Pavlićević i Mirković
Badnjak sa Durmitora je stigao iz Vrbasa ispred porodica Dedejić, Žugić, Božović i Stevović.
Ispred Bajica, Martinovića i Borilovića zahvalio se Miljan Martinović.
U kulturno umjetničkom programu učestvovali su: dječja recitatorska sekcija „Krstaš“-a, (Tanja Čelebić, Božidar Kapa i Maksim Stevović)
Program su vodile Milena Vukotić i Nataša Vučinić.
Nalaganju Badnjaka su pored ostalih prisustvovali i predstavnici pokrajinske i opštinske vlasti i funkcioneri Crnogorske partije.
Nalaganje Badnjaka su organizovali Crkveni odbor CPC Lovćenac i Udruženje Crnogoraca „Krstaš“ koje je prisutnoj djeci podijelilo božićne poklon paketiće.
SLIKE>>>
05. 01. 2010.
Crnogorski Grbalj: www.grbalj.org
Na Badnji dan 06.01.2010 godine sjećaćemo se jedne velike tragedije crnogorskog naroda u I svjetskom ratu. Po najnovijim podacima iz 2008 godine, 06.01.1916 na brodu „Brindisi“ koji je potonuo u Medovskom zalivu, bio je 561 dobrovoljac najvećim dijelom iz Crne Gore ali i iz drugih južnoslovenskih zemalja. 395 rodoljuba je pritom poginulo, a samo ih se 156 spasilo.
Među utopljenicima su bila i šestorica Grbljana koji su iz Amerike i Kanade pohitali da pomognu već posustaloj crnogorskoj vojsci koja je držala položaje u Grblju. Evo njihovih imena:
- Rade Ilijin Rađenovic (Prijevor)
- Mićo Tripov Vukšić (Sutvara)
- Marko Đurov Ilić (Zagora)
- Vuko Radov Lazarević (Glavatičići)
- Stevo Prelev Paović (Lastva Grbaljska)
- Stanko Đurov Popović (Zagora)
Petorica Grbljana su preživjela Medovsku katastrofu i time uspjeli da ispune obavezu prema otadžbini koju su preuzeli položenom zakletvom pod crnogorskom zastavom nakon okupljanja u kanadskom Halifaksu. To su bili:
- Ilija Jokov Janović (Seoca)
- Vuko Nikov Kralj (Gorovići)
- Miloš-Milo Radov Midorović (Zagora)
- Ivo Stevov Šovran (Šišići)
- Vuko Savov Dobriša (Trešnjica-Kubasi)
Imena ovdje pomenutih i drugih grbaljskih dobrovoljaca u ratovima 1912 do 1918 oteo je zaboravu svojom knjigom Marko Šovran i zato mu svi Grbljani duguju veliku zahvalnost. Međutim, ukoliko neko ima ambiciju da publikuje knjige o događajima iz prošlosti, osnovni postulat kojeg mora da se drži je, da vjerno prenosi saznanja do kojih je došao istraživanjima, što Marko, u slučaju prenošenja teksta zakletve kojeg su izgovarali dobrovoljci u Halifaksu, nažalost nije učinio. Što više, poklekao je iskušenju da u knjizi đe pominje slavne pretke svih nas Grbljana, provuče svoje lično političko i nacionalno opredjeljenje i pokuša da ga u knjizi predstavi kao opšte grbaljsko. Ovo su mu zamijerali i neki od saradnika koji su mu pomagali oko podataka o dobrovoljcima iz pojedinih grbaljskih sela. Još neprihvatljivije od toga je izmjena teksta zakletve, kojeg je prilagodio svom oku i uhu. Zakletva po volji Marka Šovrana glasi ovako:
„Zaklinjem se sinovskom ljubavlju svoga roda; -Zaklinjem se slovenskom krvlju svoga oca i plemenitim mlijekom majke svoje; -Zaklinjem se ratničkim pepelom naših predaka, svetim prahom rođene grude naše; -Zaklinjem se dubinom našeg dubokog Jadranskog mora, visinom neba, velikom suncem slobode - da cu stajat junački, neustrašivo rame uz rame, bok zu bok SRPSKE VOJSKE, u svetoj borbi za oslobođenje i ujedinjenje Jugoslovena, do posljednjeg daha, do zadnje kapi krvi. Tako mi pomogao veliki Bog prava, pravde i istine.“
Original citiran i objavljivan od mnogih istoričara, između ostalih Vlada Gojnića, Milana Bulajića i drugih glasi ovako:
“Zaklinjem se sinovskom ljubavlju svoga roda, zaklinjem se slovenskom krvlju svoga oca i plemenitim mlijekom majke svoje, zaklinjem se patničkim pepelom naših predaka, svetim prahom rođene grude naše, zaklinjem se dubinom našeg širokog Jadranskog mora, visinom neba, velikim suncem slobode – da ću stajati junački, neustrašivo rame uz rame, bok uz bok CRNOGORSKE I SRPSKE VOJSKE, u svetoj borbi za oslobođenje i ujedinjenje Jugoslovena, do posljednjeg daha, do zadnje kapi krvi. Tako mi pomogao veliki Bog Prava, Pravde, Istine i Slobode”.
Pomenute zasluge Marka Šovrana mu ne daju imunitet za dnevno političke manipulacije sa istorijskim činjenicama. Nosioci srpske misli u Grblju, do maja 2006 od nikoga javno ometani u svojoj misiji denacionalizacije Grbljana, treba da znaju da smo budni i da njihova “nesanica” www.grbalj.orgtraje i istrajava u intelektualnoj borbi da predstavi i onu drugu, crnogorsku stranu Grblja.
Ovim najavljujemo seriju tekstova o Grblju i Grbljanima u I svjetskom ratu, temi rado izbjegavanoj od nosioca srpske misli u Grblju, jer ona najbolje pokazuje privrženost Grbljana matici Crnoj Gori od koje su bili otrgnuti voljom velikih sila i njihovu zakletost dinastiji Petrovića.
U rubrici „Grbaljske aktuelnosti“ čitajte još jednom jasno ponovljen stav gradonačelnice Kotora Maje Ćatović o deponiji na lokaciji Tresanjski mlin, mukama grbaljskog pomorca Marka Antovića u Grčkoj i razmišljanja o Crnogorskoj Crkvi i njenom zadnjem autokefalnom poglavaru pred ukidanje 1920 godine, Glavačaninu i arhiepiskopu cetinjskom Mitrofanu Banu, Krimovčanina Svetozara Marovića.
Dr. Nenad Popović
04. 12. 2009.
Obavještenje: IN Televizija na sajtu
IN Televizija je počela sa emitovanjem dijela svog programa na sajtu: www.rtvin.com
Za sada se mogu vidjeti vijesti i TV prilozi iz Crne Gore a uskoro ćemo buti u prilici vidjeti i cijele emisije kao i live stream programa IN Televizije.
13.11.2009.
Besjeda Mirka Kovača prilikom dodjele Njegoševe nagrade
Poezija ne govori "iz glave cijela naroda"
“Ima jedna teška istina: vjerovatno se bez mnogih pisaca moglo, ali bez Njegoša nije, jer bez njega ovaj svijet i Crna Gora bili bi sasvim drugačiji. A je li to dobar i valjan svijet, može li biti drukčiji, može li se mijenjati i izaći iz mentalnih okvira u koje ih je djelomično i Njegoš smjestio, to je ono čime će se, nadajmo se, pozabaviti pokoljenja iza nas. I nemam ništa protiv da se Njegošev mit osvijetli s više strana, da se pjesnička pozicija na nov način sagleda, to se danas sve više radi i u drugim kulturama, svako se na različite načine nosi sa svojim veličinama, ali ono što mi stariji možemo učiniti jest barem toliko da svojim iskustvom utičemo da se svako to preispitivanje obavlja otmjeno, da ukažemo ako se to radi grubo i osporimo ako je netačno
Želim odmah reći da mnoge nagrade koje sam dobio nose imena velikih pisaca, kao, primjerice, njemačka nagrada s imenom slavnog Herdera, ili švedska s imenom Kurta Tuholskog koji je morao emigrirati iz Hitlerove Njemačke, te nagrade koje nose imena pisaca poput Meše Selimovića, Iva Andrića, Vladimira Nazora, Augusta Šenoe, ali nagrada s imenom velikog crnogorskog i evropskog pjesnika Njegoša ima u mom životu posebno značenje, tim prije što sam prvi njen dobitnik u samostalnoj Crnoj Gori, a na emotivnom planu ona je neka vrsta pozitivne nostalgije, pa ako hoćete priča iz prošlosti koju ponovo čujem.
Kada sam se još u ranoj mladosti počeo baviti ovim, što bi Česlav Miloš rekao, "nastranim poslom", otac je s nevjericom i sumnjom gledao na to što radim, vjerovao je da tu nema hljeba, a sjećam se da je jednom rekao: "Još bih i razumio da pišeš kad ne bi bilo Njegoša." Ma koliko to bilo priprosto shvatanje književnosti, takvi veliki graničnici u literaturi pomažu višestruko, ako ništa drugo tjeraju te da tražiš vlastiti put, da se dovijaš kako da budeš svoj. Andrić je davno pisao kako mu je jedan španski prijatelj, veliki poznavalac književnosti, rekao otprilike to da se ne bi mogao orijentisati u svijetu i životu, da nije imao svoga velikog nacionalnog pisca Servantesa i njegova Don Kihota. Andrić veli da ga potpuno razumije, pa ako bi i sam odgovarao na neko takvo pitanje, riječ je o orijentaciji u svom vremenu, onda bi to za njega bio Njegoš i njegovo djelo, u kojemu ima za svačiji put po neki putokaz. Veliko Njegoševo djelo, Andrić to naglašava, prelijevalo se preko granica njegove domovine Crne Gore i to na čudesan način da su ga zapravo i oni drugi doživljavali kao svoga. Moja je, i uopšte naša privilegija, u tome što za Njegoša znamo otkako znamo za sebe same. Drugi ga otkrivaju, a mi se s njim rađamo. Za sebe mogu reći da sam Njegoševe stihove slušao iz usta drugih, potom sam ga kao đak čitao, kasnije učio nastojeći da proniknem u taj veliki misaoni sistem, da nekako spoznam taj fenomen genija, ali ni do dana današnjeg u tome nijesam uspio, jer to je naprosto metafizička činjenica.
Rekoh, da sam Njegoša najprije slušao, jer gotovo da nema kuće u Crnoj Gori u kojoj barem jedan od članova porodice ne zna pregršt Njegoševih stihova napamet, čak i ne mora biti pismen. I nije bitno jesu li ti obični ljudi uopšte mogli da razumiju Njegoševe rasprave o Bogu i svijetu, dobru i zlu, tajnama postojanja, itd., bitno je da su željeli da nauče napamet te čudesne nepoznate riječi i pojmove i da ih kazuju drugima i prenose kao duhovno nasljeđe. Zamislite taj spoj, nijesi obrazovan, čak ni pismen, ali izgovoraš savršeno oblikovane pjesničke slike, refleksije i metafore. To nema "niđe na svijet" da je jedan pjesnik obrazovao cio svoj narod. I nije nikakvo čudo što ima Crnogoraca kod kuće i po svijetu kao vrhunskih glumaca, pripovjedača, pjesnika, slikara koji umiju duhovito ili s ironijom da pričaju doživljaje ili osjenčavaju razne tipove i karaktere, a kako i ne bi kad je svako od njih toliko puta i na svoj način interpretirao vojvodu Draška i njegova pronicljiva i duhovita zapažanja iz Mletaka.
Ima jedna teška istina: vjerovatno se bez mnogih pisaca moglo, ali bez Njegoša nije, jer bez njega ovaj svijet i Crna Gora bili bi sasvim drugačiji. A je li to dobar i valjan svijet, može li biti drukčiji, može li se mijenjati i izaći iz mentalnih okvira u koje ih je djelomično i Njegoš smjestio, to je ono čime će se, nadajmo se, pozabaviti pokoljenja iza nas. I nemam ništa protiv da se Njegošev mit osvijetli s više strana, da se pjesnička pozicija na nov način sagleda, to se danas sve više radi i u drugim kulturama, svako se na različite načine nosi sa svojim veličinama, ali ono što mi stariji možemo učiniti jest barem toliko da svojim iskustvom utičemo da se svako to preispitivanje obavlja otmjeno, da ukažemo ako se to radi grubo i osporimo ako je netačno. Takva pjesnička ličnost kao što je Njegoš neće se nikada moći svesti samo na jednu dimenziju. Ovih posljednjih godina nailazio sam i na neka nepromišljena tumačenja koja dolaze, čini mi se, negdje s ruba politike i pod pritiskom savremenih istorijskih zbivanja i tragičnih događaja za koje poezija nije odgovorna, jer veliki pjesnici uvijek se mogu čitati kako to nekome odgovara.
Stihovi ne mogu biti pokriće za nevaljalstva koja činimo. U velikom romanu Hermana Broha Vergilijeva smrt na stotine stranica vodi se rasprava između pjesnika slavne Eneide i vladara Oktavijana Cezara. U jednom trenutku Oktavijan će prigovoriti Vergiliju da su njegovi stihovi odgovorni za zlodjela kad god je iz njih probijala mržnja prema vladaru. Vergilije je to odbacio rekavši da je poezija uspjela kada u njoj čak i ubojica nalazi utjehu, "ali ubojica bi, dragi Oktavijane, počinio zlodjelo i bez mojih stihova, oni su mu samo opravdanje", rekao je Vergilije. Andrić je lijepo i tačno napisao da je Njegoševa prisutnost vječna, ali to ne znači da ga možemo zloupotrebljavati, a toga je bilo i previše. Stihovi se ne uče napamet da bi se primijenili u lošim i neljudskim prilikama. O tome je ponajbolje pisao latinoamerički pisac i tumač poezije Alberto Mangel, autor više prekrasnih knjiga, koji je rekao da bi svaki vrijedan čovjek morao naučiti napamet što više stihova velikih pjesnika, jer ako te sjutra uhapse i odvedu u zatvor nećeš biti sam, govorićeš te stihove sebi i drugome. Ako dopadneš bilo kakve nevolje, bolesti, samoće, tuđine – stihovi će te spašavati i krijepiti. Pa i kad dođe smrtna ura preko stihova ćeš se dostojno oprostiti od ovoga svijeta. Moram reći da sam se mnogo puta našao u nezavidnim i teškim situacijama kada se lako poklekne, a sada mi se čini da me poezija uvijek dizala s poda i da sam opstao upravo zato što sam namapet znao veliki broj narodnih pjesama i stihova od Njegoša do Tina Ujevića.
Kad bih ja sudjelovao u tim novim postavkama i preispitivanjima Njegoša i njegova djela, a da sam mlad vjerovatno bih, jer svako vrijeme nameće i nov odnos prema tradiciji, ja bih počeo od toga da je Njegoš neosporna evropska pjesnička veličina, da je duhom i cijelim svojim bićem bio evropski čovjek. Težnja ka Evropi jest najbolji način da se mnogi naši nedostaci koriguju, kako to i Evropa čini, korigujući i mijenjajući vlastitu povijest. Ako se dobro sjećam, čini mi se da je Njegoš u jednom pismu rekao "uželio sam se Vijene", ili "nedostaje mi Vijena". Pa to je tako divno, zamislite kad je to bilo, sjediš ovdje na Cetinju i najednom kažeš "fali mi Beč". To je ta težnja da se izađe iz ograničene povijesti. I to je ta Crna Gora.
Kada bih se ja, da je vremena, pozabavio Njegošem, istaknuo bih najprije, a da to ne bude redukcija, slobodu, moral, solidarnost kao srž njegova pjesničkog djela, a ti pojmovi i danas sve više vrijede i još ih osvajamo. Kad god kažem sloboda, ili čitam one koji raspravljaju o slobodi, uvijek mi iskrsne Njegošev stih kao konačna definicija da je sloboda sve ono "što se nešće u lance vezati", a tek potom slijede varijacije na tu temu. Ili, ako je riječ o moralu, ne znam tačniju formulaciju od Njegoševa stiha: "Smrt je lakša no grdna sramota". Njegov osjećaj za solidarnost čini mi se dirljivim. Svi znamo one njegove riječi kad piše hrvatskom banu Josipu Jelačiću i kaže: "Ja sam, istina je, s ovom šakom naroda, pod anatemom tirjanstva i špionstva svobodan, ali šta mi je bolje kada gledam okolo sebe milione moje braće đe stenju u tuđe lance". U toj jednoj rečenici sažeo je sva tri pojma slobodu, moral, solidarnost.
Ali i ja bih, kada bi me dopala ta uloga da obrađujem Njegoša, izokrenuo onu njegovu da se govori "iz glave cijela naroda", pogotovu nakon svih ovih naših evropskih iskustava s totalitarizmima, a ponajmanje bih tome podredio poeziju i literaturu. Hvala demokratiji, lijepa je i vrijedi je njegovati, ali poezija ne može govoriti "iz glave cijela naroda", nego bi narod morao govoriti iz glave pjesnika, jezikom poezije.”
13. 11. 2009.
„Krstaš“ na Cetinju, na dan prijestonice.
05. 11. 2009.
Pismo Mihaila Mandića, predsjednika Crnogorske etničke zajednice u Australiji (MEAA)
04. 11. 2009.
Јеромонах Јелисеј: Приказ књиге „Да Винчијев код”
19. 10. 2009.
Poslovni forum u Lovćencu
U Lovćencu, 19. oktobra 2009, održan je Poslovni forum, najveći privredni susret ikad organizovan u ovom mjestu.
Lovćenac, specifična crnogorska enklava u dijaspori jedino je mjesto van Crne Gore gdje su Crnogorci većina (60%).
Poslovni forum je rezultat majske posjete Lovćencu predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića.
Delegaciju privrednika iz Crne Gore predvodio je Velimir Mijušković, predsjednik Privredne komore Crne Gore.
Organizatori Poslovnog foruma su bili Opština Mali Iđoš, Regionalna privredna komora Subotica i Privredna komora Crne Gore.
SLIKE>>>
Više o tome:
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-10-20&id=173205
19. 10. 2009.
Dnevni list „Pobjeda"
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-10-19&id=173155
18.10.2009.
Vrhovni sud Srbije uvažio tužbu Crnogorske pravoslavne crkve
Vrhovni sud Srbije donio je Presudu po kojoj se uvažava tužba Eparhije Crnogorske pravoslavne crkve za Srbiju i po kojoj se poništava rješenje Ministarstva vjera Republike Srbije.
Rješavajući u upravnom sporu po tužbi Crnogorske pravoslavne crkve, Eparhije Crnogorske pravoslavne crkve za Republiku Srbiju, koju zastupa advokat Biljana Kovačević Vučo iz Beograda, Vrhovni sud je takvu presudu donio na nejavnoj sjednici veća održanoj 16.09.2009. godine
15.10.2009.
Donacija za Dom zdravlja u Malom Iđošu
Predsjednik Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“ i Crnogorske partije Nenad Stevović predao je Domu zdravlja „Dr. Marton Šandor“ novu donaciju.
Stevović je direktoru Doma zdravlja dr. Tiboru Deaku uručio radne uniforme za kompletno medicinsko osoblje Doma zdravlja u Malom Iđošu i za ambulante i apoteke u Feketiću i Lovćencu.
04.10.2009.
„SINOVI CRNIH PLANINA” U BEČU
U glavnom austrijskom gradu održana je još jedna uspješna manifestacija crnogorske kulture. Riječ je o promociji knjige „Sinovi crnih planina „ norveškog pisca Henrika Angella, objavljenoj prije više od 100 godina.
Prijevod na crnogorskom jeziku prezentovala je novinarka Radmila Perović.
Prof . Borko Ivanković i podpredsjednik” Austrijsko – crnogorskog društva” , Dino Mehmeti, su domaćim gostima na njemačkom jeziku dočarali ljepotu ove pisane riječi.
Paralelno sa riječju , na filmskom platnu su se smjenjivale slike Crne Gore i ovog norveškog autora iz autobiografskog 25-minutnog filma.
Ram za sliku ovog efektnog multimedijalnog dogadjaja je bio nastup mlade pijanistice iz Herceg- Novog, Rajne Ognjenović, koja će naredne četiri godine studirati klavir na prestižnom bečkom konzervatoriju.
Gledaocima su se probranim riječma obratili ambasadorka Crne Gore u Austriji, Dragana Radulovic, kao i predsjednik “Austrijsko-crnogorskog drustva” Manfred Wurm.
Organizatori su bili: Ambasada Crne Gore u Beču, “Austrijsko-crnogorsku društvo”,” Udruženje za kulturu R(ij)eč – boja – ton” čiji je osnivač Jadranka Gros i gimnazija iz 23.bečkog okruga.
Inicijatori projekta su bili Svjetska unija etničkih Crnogoraca “Krstaš” i politički direktor MIP-a Crne Gore Vesko Garčević.
Promocija knjige “Sinovi crnih planina” Henrika Angela u Beču, održana u subotu, 3. oktobra 2009. |
Beč,
„Krstaš” -
PR služba
Milenko Blagojević
01. 10. 2009.
Dosije: 18 godina od napada JNA na Dubrovnik:
http://www.e-novine.com/feljton/30592-Guslama-protiv-Mocarta.html
02. 10. 2009.
„Krstaš“ u Peroju
Predsjednik Krstaša Nenad Stevović posjetio je Crnogorce u Peroju, najstariju sačuvanu enklavu crnogorske dijaspore.
Peroj se nalazi u Hrvatskoj, u Istri, na polovini puta između Rovinja i Pule.
Prelijepi ribarski gradić sa pogledom na mondenska ostrva Brijune.
Prije 352 godine, tačnije 21 jula 1657 godine, sa dozvolom mletačkih vlasti petnaest crnogorskih familija, sa 77 duša, se doselilo u Peroj. Došli su iz Crmnice, Njeguša, Ljubotinja i Primorja.
Predsjednik Krstaša je bio gost Društva Perojskih Crnogoraca „ Peroj 1657“ i njihovog predsjednika Mihaila Škoka koji je svog gosta upoznao sa aktivnostima Društva usmjerenim na očuvanju nacionalnog identiteta Crnogoraca u Istri.
Stevović je obišao novoizgrađene prostorije Društva Perojskih Crnogoraca „Peroj 1657“, imresivnu zgradu u kojoj su smještene kancelarije, sale za sastanke, galerija, etno kuća...
Zgrada je svječano otvorena 21 jula ove godine, a izgrađena je donacijama iz Hrvatske i Crne Gore. Projekat su značajno podržali opština Vodnjan (u kojoj se nalazi Peroj) i Vlade Republike Hrvatske i Crne Gore. Značajni donatori i inicijatori projekta su bili Udruženje „Crmnica“ iz Podgorice i njihov lider Savo Kapa.
Predsjednik Krstaša je posjetio i biblioteku „Njegoš“ i skromnim prilogom u knjigama dopunio njen fond.
Škoko i Stevović su dogovorili buduću saradnju koja će otpočeti posjetom folklornog ansambla iz Peroja Lovćencu.
„Krstaš“ - PR služba
01.10.2009.
Saopštenje Crkvene opštine Lovćenac
19. 09. 2009.
Pismo Crnogorskog društva Britanske Kolumbije:
Ambasador Vlahović posjetio crnogorske iseljenike u Vankuveru
17. 09. 2009.
Novo na sajtu: www.grbalj.org
Ostaci nekadašnje Miloševićeve propagandne mašinerije u Boki, koji je imao izuzetan doprionos denacionalizaciji grbaljskih Crnogoraca početkom devedesetih godina prošlog vijeka, nakon što su ih srpski mediji (Politika, Glas javnosti, Srpsko nasledje i.t.d) pustili niz vodu nakon referendumskog neuspijeha, našao je udomljenje na kraju svoje destruktivne epopeje u lokalnom i od nas zbog upotrijebe ekavice, već pominjanom „Srpskom glasu Boke“. Iako su sve intelektualne bitke u Crnoj Gori i Boki izgubili, oni i dalje dijelu Grbljana stalo dosipaju onu, prošli put pominjanu „lošu maginjaču“ od koje se teško trijezni. Sve ovo u formi tekstova u pomenutom listu ili preko pred referendum u Srbiji štampanih knjiga. Kako oni ne namjeravaju da prestanu, bacili smo pogled na knjigu “Srpska narodna garda u Kotoru”, tek da ne misle da smo ih zaboravili. Čitajući knjigu, autor nam daje utisak da je to bila masovna organizacija sa kojom se identifikovalo svo pravoslavno (po autoru srpsko) stanovništvo Boke, i da svi koji su nešto značili i vrijeđeli u Boki bili članovi Srpske narodne garde u Kotoru. Pošto autor iz Grblju susjednih Krtola same Grbljane kiti epitetom „najsrpskiji u Srpstvu“ pomislili smo da će od predpostavljenih 1000 članova, minimum 800 biti Grbljani. Zato su nam posebno bili zanimljivi spiskovi članova garde iz Grblja i došli smo do vrlo interesantnih, ali po perjanicu Srpstva u Boki razočaravajućih rezultata.
Novo na grbalj.org-u:
Rubrika „Stanovništvo Grblja“ u podrubrici „Tradicija i narodna obilježja“ pod naslovom „O navodnoj pripadnosti Grbljana srpskoj naciji“ čitajte kratku analizu o zastupljenosti Grbljana u famoznoj Srpskoj narodnoj gardi iz Kotora.
U rubrici „Istorijski tekstovi o Grblju“ pročitajte kako su išle granice Crne Gore u vrijeme Ivana Crnojevića iz pera Hercegovca arhimandrita Nikifora Dučića. Zanimljivo, jer neki Grbljani danas tvrde da je Grbalj od sloma Nemanjića, bio samo pod Venecijom i Austrijom, a nikad sa Crnom Gorom.
U rubrici „Grbaljske aktuelnosti“ čitajte tekst o našem zemljaku u Londonu, gospodinu Radu Mariću rodom iz Zagore.
Dr. Nenad Popović
04. 09. 2009.
Pismo Mihaila Mandića, predsjednika MEAA
01. 09. 2009.
Elektronske novine:
http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/29527-Demokratski-iskorak.html
30. 08. 2009.
Dnevni list Pobjeda:
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-08-30&id=170217
27. 08. 2009.
Dnevni list Pobjeda:
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-08-27&id=170082
23.08.2009.
Pismo Crnogorskog kulturnog društva iz Toronta
30. 07. 2009.
Ivanova korita:
Završena treća po redu Ljetna škola jezika i кulture Crne Gore
Svečanom priredbom i dodjelom diploma u odmaralištu "Lovćen-Bečići" na Ivanovim koritima završena je Treća Ljetnja škola jezika i kulture Crne Gore pod nazivom "Crna Gora moja postojbina".
U okviru ove škole na Ivanovim koritima je boravilo 60 mališana, djece crnogorskih iseljenika, iz deset zemalja.
Školu organizuje Centar za iseljenike u saradnji sa Zavodom za školstvo a njen je cilj da polaznici kroz igru i zabavu, unaprijede znanje jezika i upoznaju kulturnu, istorijsku i prirodnu baštinu Crne Gore. Tokom deset dana druženja polaznici Škole imali su priliku da kroz radionice u prirodi i organizovana razgledanja kulturno istorijske baštine - Cetinja, Kotora, Dolova i Lovćena, na zanimljiv i pristupačan način upoznaju ljepotu i vrijednosti Crne Gore i njenih stanovnika.
Na dan zatvaranja organizovana je i akcija sadnje stabala u okviru kampanje "Ova zemlja nam je dom - Crna Gora moj dio planete" koju realizuje Ministarstvo uredjenja prostora i zaštite životne sredine. Šezdeset polaznika Škole, zajedno sa organizatorima te predstavnicima Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine učestvovalo je u sadnji crnog bora u okviru NP "Lovćen". Inspirisani ovom kampanjom polaznici škole organizovali su i izložbu likovnih radova na temu zaštite životne sredine.
Predstavnici “Krstaš”-a na ovogodišnjoj Ljetnoj školi postigli su zapažene rezultate i sveobuhvatnim ponašanjem i angažovanjem u potpunosti su opravdali svoje učešće u ovom veoma dobrom i korisnom projektu. “Krstaš” su predstavljali djeca iz Lovćenca: Nataša Vučinić, Aleksandra Mihaljević, Milica Simović, Jelena Đukanović, Sanja Radonjić, Ivana Pavlićević, Slađana Marković, Nikola Mihaljević i Momčilo Vučinić.
25.07.2009.
Pismo iz Podgorice
11.07.2009.
Intervju predsjednika Crnogorske partije Nenada Stevovića dat Mirjani Bošković, novinaru dnevnog lista Vijesti iz Podgorice
1. Kako ocjenjujete odnos vlasti prema dijaspori tri godine nakon nezavisnosti?
Crnogorska emigracija, gdje god se nalazila širom svijeta, uvijek ima odnos sa državom Crnom Gorom. Mi ne gledamo iz tradicionalne vizure podjele na vlast i opoziciju, čak štaviše, većina Crnogoraca u inostranstvu i ne glasa na izborima u Crnoj Gori.
Naš jedini odnos je sa državom, što znači i sa vlašću i sa opozicijom, tj. sa institucijama i građanima. Zato, što je jača država Crna Gora.. i mi smo jači. Sve što doprinosi stabilnosti, modernizaciji, transparentnosti, promjenama, Evro-integracijama, boljem životu građanima u matici, tj. našim rođacima, porodicama, prijateljima...mi naravno podržavamo.
Zato, odgovoriću na vaše pitanje malo drugačije, ne kako mi gledamo na odnos vlasti prema nama, već na odnos matice prema dijaspori tri godine nakon nezavisnosti. Mislim da prostora ima za dalje unaprijedjenje ove saradnje. Mislim da mi možemo pružiti Crnoj Gori dosta toga, a dio identiteta Crne Gore je očuvan i u nama. Ako Crna Gora održava i produbljuje kontakte sa svojom emigracijom, ona održava kontakt sa samom sobom, sa svojom istorijom, možda i sa najtežim djelovima svoje istorije koji su definisali i Crnu Goru kao drzžavu.
Svaki emigrant iz Crne Gore je ponio dio svoje domovine, i proizvod je njene istorije i okolnosti. Ovdje se ne radi o tome da mi želimo da Crna Gora pomaže emigraciju, niti emigracija Crnu Goru. To se podrazumijeva.
Ono što nesmijemo smetnuti sa uma je da samo mi svi zajedno smo jedna cjelina. Crna Gora nije prosta teritorija opasana granicom, Crna Gora je tamo gdje su njeni ljudi.
Zato, jasno je da odnos Crne Gore prema emigracije može biti i snažniji i jači i dublji, ali srećom, vidimo da je svijest o tome vrlo prisutna u našem narodu.
Ono što mi svi moramo pronaći jeste najbolji model saradnje Crnogoraca širom svijeta sa Crnom Gorom, i obratno. Jer naša realnost je drugačija od emigrantskih priča Amerikanaca, Rusa, Italijana, a opet mnogo toga možemo naučiti od velikih emigracija širom svijeta i saradnje koje oni imaju sa svojim domovinama.
Ono što se mora izgubiti jeste neka vrsta nepovjerenja između matice i dijaspore, jer se toliko dugo nijesmo poznavali, da se uvijek iznenadimo koliko smo slični i kako se dobro slažemo kada se ponovo sretnemo.
2. Šta je crnogorska vlast uradila do sada za Crnogorce u Srbiji a šta očekujete i šta je neophodno da uradi u narednom periodu?
Povratak nezavisnosti i državnosti Crne Gore je najveći doprinos našem statusu i ravnopravnosti u inostranstvu. Sada smo kao i svi ostali emigranti, znamo iz koje zemlje smo, znamo ko nas predstavlja, znamo naše simbole i himnu. A kada znate ko ste, onda znate i svoje slabosti i svoje mane, ne samo vrline.
Naš narod ima i dosta mana, pa nije čudo ni da naša država ima svoje slabosti. Ne smijemo zaboraviti da smo mi Crnogorci pri začelju Evrope po mnogim pitanjima, od razvoja ekonomije, tradicije demokratije, slobode putovanja, i slično. EU je sačinjena od 27 zemalja, a mi nijesmo jedna od njih. Realno gledano, mi smo na dnu tabele. Donedavno smo bili tim za drugu ili treću ligu, i to nije sramota, već treba gledati
u tu našu nedavnu i neslavnu istoriju jer nam ona najviše govori onama samima.
Napad na Dubrovnik, očajni međususjedski odnosi, prepotencija, kršenje ljudskih prava, jednopartijsko informisanje, gušenje slobode govora i medija... to su sve naše slabosti koje odražavaju naš karakter, i to nije istorija cijele Crne Gore. To je istorija Crne Gore sa kraja dvadesetog vijeka. Mi smo vrlo lako upali u tu matricu, što znači i da smo podložni tome. Ako bolje pogledamo, i dan danas se nije uspostavila normalna dinamika između vlasti i opozicije u Crnoj Gori.
U razloge ne ulazim, ali to svakako nije dobro.
Zato, na vaše pitanje šta očekujemo da crnogorska vlast uradi za Crnogorce u Srbiji i šta je neophodno da uradi u narednom periodu, odgovaram da je neophodno da se dalje modernizuje država Crna Gora.
Potrebno je da se običan građanin osnaži, da se uspostavi vjera u običnog čovjeka i njegovu moć, umjesto moći svih partija i moći svih ekonomskih lobija.
Ukratko, naš položaj kao Crnogoraca u emigraciji, biće onoliko jak, koliko je zdrava država Crna Gora iznutra i koliko su prosvećeni i ekonomski slobodni njeni građani i državljani. Možda se pitate gdje su tu veze sa dijasporom? Pa upravo je snažna veza sa dijasporom dio prosvećenosti i civilizacijskog nivoa jednog naroda. Italijan je Italijan, bilo da je na jugu Argentine, u New Yorku, u Milanu ili Sao Paulu. A njemu je Italija isto što i onome u Veroni.
To je nama potrebno. Crnogorac mora biti podjednako važan Crnoj Gori, bilo da je u Argentini, Lovćencu, Australiji, Virpazaru, Bijelom Polju ili Kanadi. To je naš dug prema nama samima. Moramo da poštujemo sebe kao narod.
Nedavno je Lovćenac posjetio Predjsednik Crne Gore, i on je u ime građana Crne Gore, poručio da nas Crna Gora nije zaboravila i da će se naše veze osnažiti. To je istorijski važna posjeta, i nije riječ o partijskoj posjeti, posjeti vlasti.
Koliko god da je to važno za nas, mislim da je podjednako važno za samu Crnu Goru, jer je i to dio procesa dio izgradnje novog identiteta Crne Gore. To je zvanična veza predstavnika Crne Gore sa svojom emigracijom.
Mi se nadamo da će svaki predsjednik Crne Gore ubuduće posjetiti autohtone Crnogorce u Srbiji, i da je konačno postavljen taj presedan.
Ako ima nešto što bih istakao da je potrebno izmijeniti, to je akumulirano nepovjerenje Crnogorske države prema etničkim Crnogorcima u Srbiji. Naime, jedna glasna manjina emigranata iz Crne Gore je prethodnih godina otvoreno radila protiv državnosti Crne Gore iz privatnih interesa i iz petnih žila se ta grupa trudila da ospori povratak nezavisnosti. Dobili su ogromnog prostora u Srbijanskim medijima i od mrava se napravio slon. No, to nije prava slika i mislim da Crnoj Gori nije trebalo puno vremena da se oporavi od te medijske manipulacije Koštuničinog režima u Beogradu.
Nažalost, to je rezultiralo jednim velikim nepovjerenjem države Crne Gore prema većini Crnogoraca u Srbiji, zbog toga što je u pitanju velika emigracija i zbog toga što u Podgorici ne postoji precizan barometer većinskog raspoloženja.
Taj strah je neopravdan. Velika većina Crnogoraca iz Srbije je ne samo ponosna na svoju maticu, već i konačno su slobodni da uživaju u blagodetima nezavisnosti jedne i druge države. Moja poruka jeste da se sruše ti mostovi nepovjerenja, tako što se ojača saradnja zvanične Podgorice sa svojom emigracijom u Srbiji. Prvi najteži koraci su napravljeni, sada samo treba istrajati, a korist će biti na sve nas.
3. Koliko je Crna Gora otvorena za saradnju i podršku dijaspori?
Siguran sam da je otvorena. Pitanje je samo pravilne koordinacije institucija i prevazilaženja fizičke distance koja nas razdvaja.
Igrom sudbine, ljudi koji su danas u Crnoj Gori su mogli biti u emigraciji, a mi koji smo napolju smo mogli biti u Crnoj Gori. Bilo je pitanje sreće ili smjelosti, ko će otići u emigraciju. Negdje su najbolji iz porodice odlazili a negdje su odlazili oni koji se
nijesu mogli snaći u Crnoj Gori. Vremena su bila surova, kada su Crnogorci odlazili.
Danas je srećom drugačije i vrijeme je da se zbližimo ponovo. Ovo nije političko pitanje, ovo je samo pitanje kako da se ponovo sretnemo, što češće, što više.
Zato, pozivam i institucije, i firme, i pojedince i medije da se prisjetimo kako je došlo do toga da imamo dijasporu na svih pet kontinenata. Sjetimo se naše zajedničke istorije. I proslavimo je tako što ćemo uspostaviti nove veze da konačno potvrdimo da više
razloga nema da budemo odvojeni. Crna Gora je tamo gdje su Crnogorci.
Beograd, 11.07.2009.
Press služba CP
14. 07. 2009.
Dan državnosti Crne Gore proslavljen u Lovćencu
16.07.2009.
Dnevni list Pobjeda:
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-07-16&id=167730
14. 07. 2009.
Dan državnosti Crne Gore proslavljen u Lovćencu
U utorak, 14 jula, u Lovćencu je svečano obilježen 13 juli Dan državnosti Crne Gore.
Manifestaciju je organizovalo Udruženje Crnogoraca „Krstaš“ i proslava Dana Državnosti je bila završni, finalni dio manifestacije „Dani crnogorske kulture u Vojvodini“ koja se tradicionalno održava u periodu od 04 do 14 jula.
U prepunom Domu kulture, nije bilo mjesta ni za sjedenje ni za stajanje.
Obraćajući se gostima Nenad Stevović je istakao da će Crnogorci u Lovćencu, Vojvodini i Srbiji i ubuduće kao do sada obilježavati svaki državni praznik Crne Gore i svaki istorijski važan datum za Crnu Goru.
Istaknuto je da je 13 juli datum koji je iz dva razloga istorijski datum za Crnu Goru.
13 jula 1878 godine na Berlinskom kongresu velike sile su ratifikujuću većinu odluka San stefanskog sporazuma, priznale nezavisnost Crne Gore, koja je odlukama donešenim na tom kongresu za skoro duplo proširila svoju teritoriju.
Takođe je istaknuto da su 13 jula 1941 godine crnogorski partizani podigli u tom trenutku najveći antifašistički ustanak u porobljenoj Evropi, u kojem je učestvovalo preko 35 hiljada rodoljuba.
Ispred omladine Lovćenca, mlada recitatorka Nataša Vučinić, poželjela je dobrodošlicu govoreći stihove Slavke Daković, pjesnikinje sa Cetinja.
Vrhunac programa priredio je folklorni ansambl Kulturno – umjetničkog društva “Željezničar“ iz Podgorice iznudivši od oduševljene publike dug aplauz ali i po koju suzu.
KUD Željezničar je aktivan već 34 godine uspješno reprezentujući, u zemlji i inostranstvu, bogate vrijednosti crnogorskog folklora i crnogorske tradicionalne kulture.
U koreografiji Žarka Đurovića predstavili su se igrama „Po brdski“, „Vršuta“, „Igre iz Boke Kotorske“ i „Skoči kolo da skočimo“ kao i sa vokalnim solistima Momirom Lukovcem, Lidijom i Radojem Simonović, uz pratnju orkestra KUD-a Željezničar pod vođstvom Aleksandra Saše Magovčevića.
Od 2005 godine KUD Željezničar i njihov predsjednik Ranko Jovanović su nosioci plakete „Krstaš“-a, koje je najveće priznanje ove organizacije.
Lovćenac, 15.07.2009.
Press služba „Krstaš“-a
SLIKE>>>
13. 07. 2009.
Jugoslav S. Simović: Nećemo se „ćerati još“
13. 07. 2009.
Svještenik Milan Radulović: Čestitka povodom Dana državnost
07.07.2009. - Pismo iz Nikšića
Uvaženi, posebno mi je zadovoljstvo da Vas pozdravim iz Nikšića, okomitog crnogorskog grada, na obroncima Vojnika, Javorka, Trebjese...sa ciljem da Vas uvjerim da Vas većina Nikšićana podržava u Vašim, nadljudskim naporima na očuvanju dijaspore Crne Gore van njenih granica. >>>
06.07.2009
Mihailo Mandić:
Ko sabotira međunarodno priznanje crnogorskog jezika?
Lovćenac, 04.07.2009.
Sveti Pravedni Ivan Crnojević, Gospodar Crnogorski
Dnevni list Pobjeda:
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-07-05&id=167112
25.06.2009. Ministar poljoprivrede Crne Gore Milutin Simović u Lovćencu
Ministar poljoprivrede Crne Gore Milutin Simović izjavio je danas da je interes Crne Gore da pomogne privredi Lovćenca u opštini Mali Iđoš, i odraz brige države za svoju nacionalnu zajednicu koja živi izvan zemlje, prenosi RTV Vojvodine.
Kako je saopštio Pokrajinski sekretarijat za informacije, Simović je tokom sastanka sa predsjednikom Izvršnog vijeća Vojvodine Bojanom Pajtićem rekao da vjeruje da će današnji susret imati značajan podsticaj za nastavak poslovno-privredne saradnje Crne Gore i Vojvodine.
Prepoznavanje budućih zajedničkih komercijalnih poslova čije sprovođenje je realno, biće moguće nakon obilaska Lovćenca i nekada uspješnog Poljoprivrednog kombinata "Njegoš" u tom mjestu, rečeno je tokom susreta.
Navedeno je i da bi dobre rezultate mogla dati saradnja u oblasti stočarstva, mesne industrije, razvoja farmi i voćarstva, kao i trgovinska razmjena tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda iz Vojvodine na koje su kupci u Crnoj Gori navikli i obratno.
Ocijenjeno je i da su iskustva Crne Gore u pripremi za pristupanje evropskim fondovima dobar aspekt za sagledavanje zajedničkih interesa.
Pajtić je današnji susret okarakterisao kao nastavak nedavne posjete predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića Lovćencu i nastojanja da se zajedničkim zalaganjima pronađe mogućnost za unaprjeđenje ekonomskog ambijenta u toj sredini.
On je podsetio da je suštinski i zajednički interes Srbije i Crne Gore da ljudi žive bolje, a da je podrška Lovćencu i Feketiću u opštini Mali Iđoš zajednički interes.
Pajtić je naveo da će pokrajinska administracija, u skladu sa svojim prioritetima, "svesrdno pomoći jačanje te vojvođanske sredine”
Nakon susreta sa Pajtićem ministar Simović se sastao u Malom Iđošu sa delegacijom te opštine. Pored organizatora tog sastanka, Nenada Stevovića, sa ministrom su razgovarali predsjednik opštine Robert Čore, predsjednik skupštine opštine Pal Karolj, načelnik uprave Danilo Dabović, odbornik Crnogorske partije Milo Milojko, direktor Industrijske zone Zita Molnar, vlasnik mesne industrije LTS Božidar Traljić i vlasnik poljoprivrednog dobra “Njegoš” Toma Đorđević.
Ministar je nakon sastanka obišao poljoprivredno dobro “Njegoš” I mesnu industriju “LTS”
Svoju posjetu Vojvodini ministar Simović je završio sastankom sa Crnogorcima u Lovćencu. U prostorijama “Krstaš”-a sa njim su o aktuelnoj situaciji i modelitetima buduće saradnje razgovarali Bogić Zvicer, Dragan Vrbica, Radivoje Spasić, Danilo Dabović, Ljubomir Perović, Nenad Pejović, Dragan Martinović, Miodrag Strugar, Zoran Đurović, Milo Milojko i Nenad Stevović.
O PRETHODNIM DEŠAVANJIMA MOŽETE SE INFORMISATI U RUBLICI AKTIVNOST